Foto: Unsplash, Bruno van der Kraan
Okupala sam se od svega. Ovako čista, ležim sa svojim osjećajima. Mirna sam jer osjećaji stagniraju. Ova stagnacija vraća me u normalu. Nitko trenutačno ne izaziva nemir u mom tijelu.
Sada, želim biti sama. Nije vrijeme da svoje vrijeme dijelim ni s kim.
Nisam spremna.
U svojim padovima stalno se vraćam Alfi i Omegi
Ne ljubim Onoga koga bih trebala ljubiti i voljeti najviše od svih. Ne pronalazim vremena za Njega, pa kako će onda netko pronaći vremena za mene?! U svojim padovima stalno se vraćam Alfi i Omegi.
Jesam li dostojna?
Imam li prava na tu sebičnost?
Daj da se oslobodim svih rana koje me sada u 23. godini pritišću i ne dopuštaju mi disati. Oslobodi me od mene same
Želim Te uzljubiti ponovno, Kralju moj. Dopusti mi da imam srce od mesa. Daj da se oslobodim svih rana koje me sada u 23. godini pritišću i ne dopuštaju mi disati. Oslobodi me od mene same. Onoga nepotrebnoga što sam si sama natovarila na leđa. Dopusti da spoznam granicu svojih želja i mogućnosti zaborava. Želim proplakati zbog toga. Izbaciti u suzama tu pustinju u sebi. Kontradiktorno, zar ne?! Suhu pustinju izbaciti u suzama. Pa je li to ikako moguće?! Ja vjerujem da jest.
Tvoja sam, a Tebi je sa mnom sve moguće.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.