Foto: Screenshot
Zbog stigmi su Padra Pija nazivali varalicom, prevarantom, neurotičarom i žrtvom opsesije. Ovakve sumnje nisu podupirali samo nevjernici i ateisti. Među njegovom je subraćom, poglavarima i određenim crkvenim službenicima bilo onih koji su razmišljali isto tako. U jednom trenutku Padra Pija je osudio Sveti oficij (danas je to Kongregacija za nauk vjere, vatikanski ured zadužen za pitanja vjere i morala). U njegovoj su službi bila postavljena određena ograničenja te naznačene službe koje nije mogao slobodno vršiti. Te su stvari izazvale sumnje koje su ga pratile ne samo do njegove smrti nego i godinama nakon nje. Danas njegove stigme ostaju enigma mnogima.
Neki su se ljudi radovali obdukciji njegova tijela nakon smrti nadajući se da će se utvrditi je li njegova rana na rebrima bila dovoljno duboka da dođe do srca, kao što su neki tvrdili, ili je to pak bila površinska rana na koži
Neki su se ljudi radovali obdukciji njegova tijela nakon smrti nadajući se da će se utvrditi je li njegova rana na rebrima bila dovoljno duboka da dođe do srca, kao što su neki tvrdili, ili je to pak bila površinska rana na koži. Njegovom smrću nije bačeno nikakvo novo svjetlo na to pitanje. Naime, njegovom su smrću tajanstvene rane na njegovu tijelu potpuno nestale. Koža na njegovim rukama, stopalima i boku, gdje su se nalazile rane koje su pedeset godina krvarile, zacijelila je tako da nije ostalo ni ožiljka.
Kritičari Padra Pija su Svetoj Stolici počeli slati anonimna pisma u kojima su Padra Pija optuživali da je „opasni varalica“ i „kvaritelj morala“
(…) Iako papa Pio XI. isprva nije imao nikakvih predrasuda, dobio je nekoliko lažnih informacija koje su ga navele da o karizmama Padra Pija stvori negativno mišljenje. Kritičari Padra Pija su Svetoj Stolici počeli slati anonimna pisma u kojima su Padra Pija optuživali da je „opasni varalica“ i „kvaritelj morala“. Nadbiskup Manfredonije, Pasquale Gagliardi, posjetio je Papu kako bi ga obavijestio da je vidio stigme Padra Pija, ali da su one prema njegovu mišljenju nastale uslijed nanošenja kombinacije joda i dušične kiseline. Rekao je: „Svojim sam vlastitim očima vidio Padra Pija kako na lice stavlja šminku i kako na se nanosi miris spremajući se stati pred narod. Prisežem na križ tvrdeći da je ovo što govorim istina.“
On više ne smije slaviti Misu u bilo koje unaprijed dogovoreno vrijeme, nego proizvoljno, najbolje summa mane ili privatno. Ne smije ljudima udjeljivati blagoslov. Ne smije drugima pokazivati svoje navodne stigme, razgovarati o njima…
Nakon smrti pape Benedikta XV. Sveti je oficij počeo vjerovati u ove i slične optužbe. Štoviše, 2. lipnja 1922., četiri mjeseca od početka pontifikata pape Pija XI., Sveti oficij šalje generalu kapucinskog reda oštro pismo vezano za slučaj Padra Pija nalažući prva velika ograničenja njegova djelovanja: „Smatramo potrebnim da se Padra Pija stavi na promatranje kako bi se izbjeglo širenje glasina o njemu. On više ne smije slaviti Misu u bilo koje unaprijed dogovoreno vrijeme, nego proizvoljno, najbolje summa mane ili privatno. Ne smije ljudima udjeljivati blagoslov. Ne smije drugima pokazivati svoje navodne stigme, razgovarati o njima niti dopuštati ikome da ih ljubi. Mora otvoreno riječju i djelom jasno davati do znanja i svojoj subraći i nepoznatim ljudima da ga ostave na miru i posvetiti se svome osobnom posvećenju.
Nadalje, mudrim smatramo da Padra Pija u funkciji duhovnika prati netko drugi, a ne otac Benedetto iz San Marca u Lamisu, kojemu se nalaže prestanak komunikacije s Padrom Pijem, uključujući pisanu korespondenciju.
Padre Pio treba biti premješten iz San Giovannija Rotonda u mjesto koje se nalazi izvan njegove redovničke provincije
Kako bi se provele ove odredbe, Padre Pio treba biti premješten iz San Giovannija Rotonda u mjesto koje se nalazi izvan njegove redovničke provincije, primjerice u neki samostan na sjeveru Italije. Taj se premještaj mora izvršiti odmah. Međutim, ako iz praktičnih razloga postoje neke prepreke za taj hitni premještaj, molimo da se poduzmu potrebne mjere da se to riješi kako bi do premještaja došlo što je prije moguće.
Također, otac Benedetto se mora potpuno suzdržati od govora ili pisanja o Padru Piju te od svakog oblika komunikacije s njime.“
Tako je započelo prvo veliko progonstvo Padra Pija, fratra kapucina sa stigmama. Kao što ćemo vidjeti, ono će na čudesan način prestati 1933.
Nastavak čitajte u knjizi „Padre Pio – čovjek nade“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
