Foto: Unsplash, Nikolas Noonan
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
Riječ Gospodnja. (Mk 4, 35-41)
U propovijedi o utišanoj oluji, don Josip Radić osvrnuo se na ono što nevolje i životni brodolomi znače za nas vjernike.
„Kroz ovo evanđelje kazuje nam se naša ljudska priroda, kakvi smo mi? Samosvjesni. Kada smo za nešto sposobni, lako se umišljamo i uzdamo u vrijednosti svojih darova. Uvjereni smo u vlastitu vrijednost i sposobnost. To se dogodilo i s apostolima. Oni su sigurno Isusu, kao pravi eksperti za plovidbu rekli: „Učitelju, samo ti sjedni, mi ćemo se pobrinuti za plovidbu“… Ipak je Isus laik u tom području.
Tako se mi često ponašamo u svemu i ne damo si docirati.
Zašto Bog dopušta nevolje
Do čega to dovodi? Čovjek počinje smatrati sebe tvorcem i vlasnikom svojih darova, sposobnosti, svakog dobra. Počinje ne računati s Bogom, zaboravljati Boga… gubiti osjećaj za drugu osobu.
Nezgode nam pomažu i Bog ih dopušta da upoznamo sebe, svoju snagu, istinu o sebi, ništavnost i bijedu, ne znanje, ograničenost, zloću…
Nezgode nam pomažu i Bog ih dopušta da upoznamo sebe, svoju snagu, istinu o sebi, ništavnost i bijedu, ne znanje, ograničenost, zloću…
Bog dopušta napasti da vidimo kako smo jadni, slabi… To bi nas trebalo poniziti.
Kad dođu bolesti, vidimo kako smo nemoći, kada padnemo u grijeh, vidimo kako smo zli… Sposobni smo za jedno nadvladavanje napasti, jedno dobro djelo osjećati se svetim… Ali puno napasti treba da nas spuste, da nas ponize.
Nezgode pomažu da se osvjedočimo o svojoj bijedi i krhkosti i da se sjetimo da je Bog Otac.
Shvatiti istinu o sebi, kako sam jadan, krhak i lomljiv, i da ima Boga koji mi je uvijek spreman pomoći – to je beskrajno važna istina
Shvatiti istinu o sebi, kako sam jadan, krhak i lomljiv, i da ima Boga koji mi je uvijek spreman pomoći – to je beskrajno važna istina, to je najvažnije znati u životu. To je pedagogija nezgoda, nesreća, opsjednuća, bolesti, neznanja, ograničenja naših… Da shvatimo istinu o sebi.“
Poslušaj propovijed u cijelosti:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
