Foto: Shutterstock
»Jedva da sam zaspao kada su se, vizija i otkrivenje koje mi je Bog dao, pojavili pred mojim očima. Vizija se ponovila tri puta, na isti način, do u detalje, tog jutra 25. srpnja 1962. godine. To me je otkrivenje toliko potreslo i pokrenulo da se potpuno promijenilo moje shvaćanje Kristova tijela i moj pogled na Njega te služba u posljednjem vremenu.
Ovo Bog želi i pokušava dati svome narodu u ovim posljednjim vremenima
Ono najveće što je Crkvi Isusa Krista ikada dano, upravo je pred nama. Veoma je teško pomoći ljudima da razumiju i prime ono što Bog želi i pokušava dati svome narodu u ovim posljednjim vremenima.
Nekoliko tjedana prije ovoga primio sam pismo od jednog evangelizatora iz Nairobija u Africi. Taj je čovjek bio sa svojom suprugom na putu za Tanganjiku (današnju Tanzaniju). Nijedno od njih dvoje nije znalo niti čitati niti pisati. Pomagali smo im u radu više od dvije godine. Kada su došli na područje Tanzanije, ušli su u malo selo koje se moralo cijelo evakuirati zbog zaraze. Taj je čovjek upitao uplakane seljane što se događa.
Ovaj je čovjek jednostavno ispružio svoju ruku i u Ime Isusa Krista – Gospodina, pozvao i čovjeka i ženu po imenu govoreći: „U Ime Gospodina Isusa Krista, naređujem da se u vaša tijela vrati život“…
Mrtvi tri dana
Osobe koje su sreli, odgovorile su im da su im otac i majka umrli i da leže mrtvi već treći dan; zato i oni moraju otići. Plašili su se ući u kolibu gdje su ostavili mrtva tijela. Čovjek ih je tada upitao gdje leže. Pokazali su u pravcu jedne od koliba, i čovjek ih je zamolio da pođu tamo s njim, ali su oni odbili. Bojali su se.
Čovjek i njegova supruga krenuli su u pravcu kolibe i ušli unutra gdje su mrtva tijela muškarca i žene ležala već tri dana. Ovaj je čovjek jednostavno ispružio svoju ruku i u Ime Isusa Krista – Gospodina, pozvao i čovjeka i ženu po imenu govoreći: „U Ime Gospodina Isusa Krista, naređujem da se u vaša tijela vrati život“. Istog trena, obje te osobe – koje nikad nisu upoznale Krista kao svoga osobnog Spasitelja – podigle su se i počele slaviti Boga. U život tih ljudi ušli su Duh i sila Božja.
Bog će uzeti one koji su ništa, one koji ništa ne mogu, nepoznate i koji se ni za što ne računaju
Nama ovo može zvučati i izgledati čudno i nevjerojatno, ali upravo je to početak službe posljednjeg vremena. Bog će uzeti one koji su ništa, one koji ništa ne mogu, nepoznate i koji se ni za što ne računaju. Bog će uzeti svakog muškarca i ženu i preko njih izliti Duha Svetoga.
U Djelima apostolskim čitamo: „U posljednje ću dane, govori Gospod, izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće“ (Dj 2,17). Pitam se razumijemo li što je Bog mislio kada je rekao: „Izlit ću od svoga Duha na svako ljudsko biće“. Nisam siguran da to mogu shvatiti niti razumjeti puninu toga, ali onda čitam u Joelu: „Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć“ (Jl 2,23). To neće biti samo kiša, jesenska i proljetna, nego će u posljednjim danima, Bog dati svome narodu dvostruku porciju svoje sile, Božje sile!
Pitam se razumijemo li što je Bog mislio kada je rekao: „Izlit ću od svoga Duha na svako ljudsko biće“…
Nakon što sam zaspao, vizija je dalje tekla ovako: odjednom sam se našao na velikoj visini. Gdje sam bio – ne znam. Ali gledao sam dolje na Zemlju. Odjednom se sva Zemlja pojavila preda mnom. Svaki narod, ljudi svakog jezika pojavili su mi se pred očima s istoka i zapada, sjevera i juga. (…)
Iz knjige „Ozdravljati bolesne” autorâ Charlesa i Frances Hunter. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
