U ogromnoj svjetlosti ugledasmo Boga Oh, koliko je velik Gospodin i Bog naš i neshvatljiva je njegova svetost. Neću ni pokušavati opisati tu veličinu, jer ćemo svi uskoro moći vidjeti da On Jest, zapisala je sveta Faustina Kowalska u svome Dnevniku...

…

Treća fatimska tajna svjedočanstvo je koju je 3. siječnja 1944., po naredbi biskupa Leirije, sastavila sestra Lucija, vezano uz treći dio tajne otkrivene 13. srpnja 1917. u Covi da Iriji, Fátima. Tekst je najprije bio čuvan u zapečaćenoj omotnici kod biskupa Leirije, a 4. travnja 1957. predan je u Tajni arhiv Svete stolice, da bi ga objavio papa Ivan Pavao II. na prijelazu iz drugog u treće tisućljeće.

I u ogromnoj svjetlosti ugledasmo Boga: nešto slično kao što se ljudi vide u ogledalu

Sestra Lucija piše: „Nakon dva dijela koja sam već iznijela, vidjeli smo lijevo i malo iznad Naše Gospe anđela s ognjenim mačem u lijevoj ruci; svijetlio je i izbacivao vatrene iskre i činilo se da će zapaliti svijet; ali iskre su se gasile u doticaju sa sjajem koji je izlazio Našoj Gospi iz njene desne ruke prema njemu: anđeo je desnom rukom pokazivao prema zemlji, viknuo je jakim glasom: ‘Pokora, pokora, pokora!’ I u ogromnoj svjetlosti ugledasmo Boga: nešto slično kao što se ljudi vide u ogledalu kada prolaze ispred ogledala. Za jednog biskupa obučena u bijelo imali smo predosjećaj da je to bio sveti otac. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmu planinu, na čijem se vrhu nalazio velik križ, napravljen od stabla nalik hrastu plutnjaku s korom. Prije no što je stigao na vrh, sveti otac je nesigurnim korakom prošao kroz veliki polurazrušeni grad, drhteći, shrvan bolom i mukom, molio je za spas duša mrtvaca koji su ležali po putu. Stigavši na vrh planine, kleknuo je u podnožju velikog križa i tad ga je ubila skupina vojnika, pogodivši ga vatrenim oružjem i strijelama. Na isti su način umrli i biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te mnoštvo laika, iz različitih klasa i staleža. Sa svake strane križa stajala su dva anđela. Oni su u kristalnim posudama, koju je svaki od njih držao u ruci, skupljali krv mučenika te njome škropili duše koje su se približavale Bogu.”

Na kraju će moje Bezgrešno Srce pobijediti

…vidimo prisutnost anđela: „Sa svake strane križa bila su dva anđela koja su u rukama držali kristalne posude i u njih skupljala krv mučenika i njome škropile duše koje su se približavale Bogu.“ Tako očišćena i obnovljena zemlja krvlju istinskih mučenika kojom su anđeli škropili sve duše koje su bile daleko od Boga i tako su mu se vratile, odgovara pojmu „Marijino kraljevstvo“, o kojem govori sveti Ljudevit Montfortski u svojoj Raspravi o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji, u kojoj pod točkom 217. veliki francuski svetac piše: „Sretno vrijeme u koje će božanska Marija biti proglašena gospodaricom i vladaricom srdaca, da ih sasvim podloži pod vlast svoga velikoga i jedinoga Isusa“ Taj pojam monfortanske duhovnosti u skladu je s riječima koje zatvaraju drugi dio fatimske poruke: „Na kraju će moje Bezgrešno Srce pobijediti.“

Ulomak iz knjige „Pastiri i anđeli iz Fátime” autora Marcella Stanzionea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.

Foto: DyziO; Shutterstock