Foto: christian buehner; Unsplash
Svetište Fonte Colombo. Nekih sat vremena od Asiza. Tu je Franjo molio i uživao u ljepotama Božje prirode. A kako i ne bi, kad je sve tako predivno. Netaknuto. Kad sve odiše spokojnom tišinom i mirom.
Bio sam tamo po prvi put. U sklopu Hoda Franjevačke mladeži. Nakon što smo kratko obišli svetište, imali smo sat vremena za molitvenu osamu uz mogućnost ispovijedi.
Sjeo sam, usred te šume, na šljunčanu stepenicu i krenuo, svećeniku do sebe, ispovijedati grijehe. Nikad neću zaboraviti dobivenu pokoru.
Al’ nemoj molit riječima. Moli srcem, čežnjom, pogledom…
“Idi sad, pronađi ovdje neko samotno mjesto. Samo tebi poznato i skriveno od svih. Sjedni, legni, namjesti se…kako god. I moli. Al’ nemoj molit’ riječima. Moli srcem, čežnjom, pogledom…
Gledaj u sve te predivne ljepote koje je Bog stvorio i u srcu si postavljaj jedno pitanje: “Gdje je tu Bog?“. Ali nemoj odgovoriti – “Bog je tu, Bog je tamo”…
Čekaj da ti On sam odgovori. I osjetit ćeš mir u srcu.”
Učinio sam kako je rekao. I mogu vam reći: bila je to moja najslađa pokora ikada te jedna od najljepših molitvi. A jedva da sam i riječ izustio.
L.M.; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.