Otac Antonio-Mario Čirko: Nemojmo se bojati drugima posvjedočiti o iskrama Božje ljubavi koju kušamo na Svetoj Misi „Knjiga me je ohrabrila te sam i ja poželio drugima prenositi i usađivati i ono što na Misi osobno proživljavam“, kaže o. Čirko u predgovoru trećem izdanju knjige „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“ autora Josipa Lončara. Treće izdanje prošireno je dodatnim pripremama te dolazi u novom ruhu – džepnih je dimenzija i privlačnoga dizajna.

Foto: Shutterstock; hkm.hr

…skupina je uhićena zato što je slavila Svetu Misu. Tijekom ispitivanja upitali su ih zašto to čine kad znaju da je to strogo zabranjeno. Oni su odgovorili…

Antonio-Mario Čirko, OCD: Autor je u mojem srcu ponovno raspirio onu međugorsku vatru…

Za ovo, treće izdanje knjige predgovor je napisao karmelićanin Antonio-Mario Čirko:

Za vrijeme Dioklecijanovih progona u 4. stoljeću skupina kršćana sa sjevera Afrike uhićena je zato što je slavila Svetu Misu. Tijekom ispitivanja upitali su ih zašto to čine kad znaju da je to strogo zabranjeno. Oni su odgovorili: „Bez nedjelje ne možemo živjeti”. Htjeli su reći: „Ako ne možemo slaviti Euharistiju, Svetu Misu, ne možemo živjeti, naš će kršćanski život umrijeti.” Već kao dječak imao sam milost da sam se mogao uvjeriti u istinitost ove rečenice. Dogodilo se je to u Međugorju.

Došli smo na Svetu Misu koju je predslavio fra Slavko Barbarić. Moja mama je u ime svih nas jednostavnom, neki bi rekli pomalo naivnom vjerom, zamolila Gospu da našoj obitelji dadne jasan znak Isusove blizine…

Do toga hodočašća u Međugorje cijela je obitelj išla svake nedjelje na Misu, ali to je bilo bez ikakve dubine i s još manje razumijevanja i predanja. Godine 1984. moja majka, otac, sestra i ja prvi smo put došli Gospi u Međugorje ne znajući što nas tamo očekuje. Prvo što smo tamo svi iskusili bila je milost ispovijedi. Iako smo se oduvijek redovito ispovijedali, nikad do tada nismo ispovijed iskusili na tako milostan način. Nakon ispovijedi došli smo na Svetu Misu koju je predslavio fra Slavko Barbarić.

Gospa će u jednom ukazanju poručiti: „Sveta Misa, dječice, neka vam ne bude običaj, nego život. Živeći svaki dan Svetu Misu, osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti.”

Moja mama je u ime svih nas jednostavnom, neki bi rekli pomalo naivnom vjerom, zamolila Gospu da našoj obitelji dadne jasan znak Isusove blizine, znak da Bog čuje naše molitve i da se za nas brine. To je bila misna nakana čitave obitelji. Kada je Misa završila, svećenici su se naklonili i krenuli prema sakristiji, osim fra Slavka koji nije otišao za ostalim svećenicima, nego se je počeo probijati kroz mnoštvo hodočasnika. Došao je ravno do mene, iz džepa izvadio krunicu i poklonio mi ju, iako se nikada prije nismo upoznali. Mama, tata, sestra i ja ostali smo zatečeni, zbunjeni, ali radosni i Bogu zahvalni da nam je, po predanju nakane u Svetoj Misi, Bog na tako očit način progovorio: „Ja sam s vama”. Imao sam tada 11 godina.

Od toga dana Sveta Misa je postala i ostala dio naše svakodnevice. Pogotovo moje svakodnevnice, jer sam danas, milošću Božjom i zagovorom Gospe Međugorske, svećenik i redovnik karmelićanin.

Zahvalan sam autoru što je tu međugorsku vatru u mojem srcu uspio ponovno raspiriti

Kao svećenik neprestano se trudim biti svjestan Isusove stvarne prisutnosti na Svetoj Misi, trudim se dati mu svu svoju pažnju, trudim se sudjelovati srcem i razumom. Ponekad se moram boriti s vlastitim mislima i brigama, ponekad se ne osjećam dobro zbog zdravlja, ponekad mi ne odgovara toliko toga što primjećujem i što odvraća moju pažnju od Gospodina… Ponekad mi se znalo činiti da nemam dovoljno žara, kao da je vatra koja se je u Međugorju zapalila u mojem srcu počela jenjavati. Zahvalan sam autoru što je tu međugorsku vatru u mojem srcu uspio ponovno raspiriti.

Uronimo u sadržaj knjige i počnimo čeznuti za time da i mi jednog dana, poput autora, napišemo svoju knjigu iskustava susreta s Isusom na Svetoj Misi

Knjiga je plod dugogodišnjeg proživljenog autorova iskustva Svete Mise te zato, čitajući je, ostavimo sve predrasude iza sebe, uronimo u njezin sadržaj i počnimo čeznuti za time da i mi jednog dana, poput autora, napišemo svoju knjigu iskustava susreta s Isusom na Svetoj Misi. Uzmimo i iskusimo barem nešto od onoga što nam autor želi prenijeti i usaditi u srce, dodajmo to onome što već imamo i neprestano čeznimo i molimo za još više. Čitanje ovih jednostavno sročenih, ali toliko duboko nadahnutih tekstova u knjizi koju držite pred sobom, pomoglo mi je da u Misi sudjelujem s dubljom svjesnošću Isusove prisutnosti i svega onoga što se na Misi stvarno događa.

Knjiga me je ohrabrila te sam i ja poželio drugima prenositi i usađivati i ono što na Misi osobno proživljavam i ono za što mislim da bi druge moglo privući kako bi u tom najsvetijem…

Knjiga mi je pomogla i ohrabrila me te sam i ja, poput autora, poželio drugima prenositi i usađivati ne samo ono što o Misi uči Crkva već i ono što na Misi osobno proživljavam i ono za što mislim da bi druge moglo privući kako bi u tom najsvetijem i najvažnijem događaju na svijetu sudjelovali što plodonosnije. Htio bih da se ta želja za primanjem i prenošenjem, želja za neprestanim napredovanjem u svetosti probudi u svakome tko srcem sudjeluje u Misi. Znam da je ponekad dovoljna samo mala iskra da zapali veliku vatru i zato se nemojmo bojati drugima posvjedočiti o iskrama Božje ljubavi koju kušamo na Svetoj Misi.

Gospa će u jednom ukazanju poručiti: „Sveta Misa, dječice, neka vam ne bude običaj, nego život. Živeći svaki dan Svetu Misu, osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti.” (25. siječnja 1998.)

Svim srcem želim da ova knjiga pomogne čitatelju upravo u tome!

Dr. sc. Antonio-Mario Čirko, OCD; Predgovor trećem izdanju

Dr. sc. Antonio-Mario Čirko, OCD (foto: susret.net)

Kardinal Vinko Puljić: Autor želi pomoći da vjernici žive od tog najsvetijeg čina

»I mi ljudi kada se prije smrti opraštamo od svojih najmilijih, ostavljamo u baštinu bilo riječi ili neki spomen kako bismo po tome „nastavili biti prisutni sa svojima“. Ovdje je Isus htio biti i ostati sa svojima za koje je trpio, umro i uskrsnuo i zato je ustanovio taj divni dar u kojem trajno ostaje s nama i uprisutnjuje svoje djelo otkupljenja i spasenja. Autor kroz svoja razmišljanja želi pomoći da se vjernici suoče s tim darom. Prvo da upoznaju te onda prakticiraju i žive od tog najsvetijeg čina u kojem se susreću naša smrtna osoba i besmrtni Otkupitelj. (…)«

Iz predgovora drugom izdanju kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog (Cijeli predgovor možete pročitati ovdje.)

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski (foto: Dulist)

Fra Ivan M. Lotar: Sveta Misa mi je sve na svijetu!

Za mene Sveta Misa predstavlja sve na svijetu. Ono što jesam, ono što radim i dio čega bih htio biti u vječnosti. … Liturgija je mjesto gdje se spajaju nebo i zemlja i nezamjenjiva je osobnim praksama vjere, međutim vrijeme se mijenja, kao i ljudi, a Bog se ne mijenja. Način komunikacije se mijenja, informacija ne. … Sveta Misa zahvaća čovjeka i mijenja ga, per – formira, kao ni jedan drugi čin na svijetu.

…pomolim se za ljude pred kojima ću govoriti kako bi ih Duh Sveti dotaknuo. Ljudi se ne obraćaju na ljudske, pa ni svećenikove riječi, nego na poticaj Duha Svetoga koji je plodno tlo za Riječ. I to ljudi osjete. Jednom je biskup Ivan Šaško, Bog ga blagoslovio zbog toga, na predavanju o homiletici (propovijedanju) za vrijeme naše đakonske godine rekao: „Kako znam jesam li dobro propovijedao? Tako što sâm sebi, nakon Svete Mise, odgovorim na pitanje jesam li navijestio Isusa Krista, sebe ili nešto/nekoga drugo(g)?“ Duboko me to dotaknulo i trudim se uvijek tako propovijedati. Nekome je dugo, nekome prekratko – komu se ne sviđa uvijek može promijeniti termin Svete Mise na koju dolazi. No, primat ima zadržati dostojanstvo euharistije u svim segmentima.

(Iz intervjua koji je objavljen u mjesečniku Book br. 124, za travanj 2020.)

Fr. Ivan M. Lotar (foto: Goran Stanzl; Pixel)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.