Foto: Pixabay
Jednoga božićnog jutra, kad mi je bilo osam godina, ušao sam u dnevnu sobu, gdje su bili darovi oko božićnog drvca. Odmah sam ugledao robota! Da, robota, sjajna i srebrna, otprilike moje visine. Misli su mi letjele sto na sat. Gdje je daljinski, tako da ga pokrenem, da govori, hoda i čini sve ostalo?
Pred majčinim očima moj je duh splasnuo kao probušen balon. Htio sam pravog robota, koji se miče, koji se može uključiti i isključiti, a ne glupe sanjke
Onda sam primijetio da je moj robot umotan u celofan i da ima glavu od kartona, kao i kartonske ruke. „Odmotaj ga“, rekla je moja mama ushićeno, ali nisam ga htio odmotati. Ta imao sam robota! Onda je ona rekla: „Tvoj se poklon nalazi u omotu.“ Nije imala pojma o tome koliko su njezine riječi bile razočaravajuće. A onda sam umjesto robota vidio sanjke. Moja mama je lukavo dodala kartonsku kutiju koja je izgledala kao glava, a na drške od sanjka dodala kartonske ruke, pa je sve sličilo na robota. Moja mašta učinila je ostalo. Pred majčinim očima moj je duh splasnuo kao probušen balon. Htio sam pravog robota, koji se miče, koji se može uključiti i isključiti, a ne glupe sanjke. Objesio sam lice i znao sam da će mamu rastužiti to što sam tužan. Otad je moja mama pazila da više nikada ne potakne u meni lažna očekivanja.
Bolna pouka
Toga božićnog jutra naučio sam bolnu pouku: ne dobiješ uvijek ono što hoćeš. To je pouka koju svi roditelji moraju naučiti svoju djecu. Ne mogu uvijek imati ono što hoće, niti trebaju uvijek dobiti ono što hoće. Previše dobrih stvari ne može biti dobro. Kao što kažu Mudre izreke 25, 16: „Kad naiđeš na med, jedi umjereno, da se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.“
Iz knjige „Ljubav i poštovanje u obitelji“, autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
