Roditelji i djeca

LJUBAV I POŠTOVANJE U OBITELJI

Tri valjana razloga zašto ispunjavati dječje želje Ako mudro pružate svojoj djeci ono što žele i ono što im je stvarno potrebno, ona će se osjetiti voljeno i motivirano da vas poštuju

Tri valjana razloga zašto ispunjavati dječje želje

Foto: Pixabay

 

Postoji velika razlika između potreba, koje su nasušne, te želja, kojima, dakako, nema granica. Zapravo, moja djeca nekako uvijek uspiju prikazati svoje želje kao potrebe!

Djeca se mogu ponašati razmaženo od najranije dobi i izluđivati svoje roditelje

Razumijem te nedoumice. Djeca su izvanredni manipulatori i zato moramo biti načisto s onime što smo im odlučili dati, inače će nas lako nagovoriti na svašta. Kao što svaki roditelj zna, dijete se može lako razmaziti. Da parafraziramo Mudre izreke 29, 15: „razmažena djeca sramote svoje roditelje“. Ona čak ni ne moraju biti velika da bi bila razmažena. Djeca se mogu ponašati razmaženo od najranije dobi i izluđivati svoje roditelje.
Stoga je možda prvo pitanje koje si moramo postaviti: „Zašto ispunjavam djetetove želje? Što želim time postići?“ Naprimjer, popuštam djetetu jer mislim da bi bilo neljubazno i grubo reći mu „ne“? To će ga onda zacijelo razmaziti.

Ispuniti sve što dijete želi može biti djelo ljubavi, ali u određenim slučajevima možda je bolje reći „ne“

Na kraju dana morate učiniti ono što vam se čini najboljim (usp. Heb 12, 10). Ispuniti sve što dijete želi može biti djelo ljubavi, ali u određenim slučajevima možda je bolje reći „ne“, da bi se dijete naučilo odgoditi zadovoljstvo i pripravilo za stvarni svijet. Kao što sam ja naučio onoga božićnog jutra dok mi je bilo osam godina, ne možemo uvijek dobiti ono što hoćemo.

Ako mudro pružate svojoj djeci ono što žele i ono što im je stvarno potrebno, ona će se osjetiti voljeno i motivirano da vas poštuju

Jasno, ima trenutaka i situacija u kojima je potrebno udovoljiti djeci. Ako mudro pružate svojoj djeci ono što žele i ono što im je stvarno potrebno, ona će se osjetiti voljeno i motivirano da vas poštuju. Evo nekoliko valjanih razloga zašto ispunjavati dječje želje.

Velikodušan duh

Prvo, moramo pokazivati svoju ljubav i velikodušan duh. Jedan mi je muškarac pisao da u njegovoj obitelji nije bilo izobilja u njegovu djetinjstvu, ali je njegov otac činio najviše što je mogao: „Svako malo priredio bi iznenađenje za obitelj. Obično bi donio kakvu poslasticu ili obiteljski film. Ili bi nam samo rekao da idemo u auto. Nismo znali kamo idemo sve dok nismo stigli na odredište. Također bi povremeno subotama ujutro upitao brata i mene želimo li ići na kuglanje ili igrati minigolf ili bilo što drugo. To je bilo dragocjeno vrijeme koje smo nas trojica provodili zajedno.“

…omogućite da se u obitelji osjeća duh velikodušnosti, koji će dovesti do dragocjena zajedničkog vremena

Ta priča naglašava važnu stvar za sve roditelje: omogućite da se u obitelji osjeća duh velikodušnosti, koji će dovesti do dragocjena zajedničkog vremena. Duh velikodušnosti uzvraća se na isti način i svi se osjećaju voljeno, poštovano i sretno. Mudre izreke 11, 25 kažu to ovako: „Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.“
Djeci možete dati razne stvari, i to na razne načine. Možete biti kreativni i puni iznenađenja ili učiniti štogod jednostavno. Zapravo je dar vremena provedena zajednički najveći dar vašemu djetetu od svih. Vaši darovi mogu biti potpuno besplatni. Izlet u park ili zajednička šetnja mogu biti neprocjenjiv dar. Važno je da odašiljete poruku: „Volim vas zato što vas volim!“

Kad mi je bilo devet godina, moja je majka poučavala akrobatski ples i step i dosta je zarađivala. Nakon što bi dobila plaću, znala je doći u moju sobu i reći mi: „Evo, imam dolar koji mi nije potreban. O, imam još jedan dolar koji ne trebam. O ne! Imam još jedan!“ Jednom je to ponovila 18 puta i oboje smo se smijali. Sjećam se tog smijeha. Osjećao sam se povezano s njom. To nije bio dar za Božić ili rođendan, to je bio samo čin ljubavi.

Poticanje zahvalnosti

Iako ne možemo iznuditi njihovu iskrenu zahvalnost i poštovanje, možemo ju potaknuti

Drugo, dajemo darove da bismo motivirali svoju djecu da nas poštuju. Ne govorim o podmićivanju. Govorim o davanju s ljubavlju i zadovoljstvom, što će kod djece pobuditi poštovanje i zahvalnost. Iako ne možemo iznuditi njihovu iskrenu zahvalnost i poštovanje, možemo ju potaknuti. Možemo im reći: „Dajem ti jer ti želim dati. Međutim, volio bih da naučiš iskazivati poštovanje onima koji te daruju i biti istinski zahvalan.“
Dok učite svoju djecu kako pokazivati poštovanje za ono što su dobili na dar, možete im dati primjer poštovanjem koje dajete Bogu u zahvalnosti za ono što vam je on dao. Ponekada možete samo uživati u Božjoj dobroti i govoriti Abbi Ocu: „Kako bih ti mogao biti nezahvalan kad me obasiplješ tolikom ljubavlju? Hvala ti, Gospodine, što si tako dobar prema meni. Oprosti mi na trenutcima kada nisam bio dobar prema tebi. Pomozi mi da živim u zahvalnosti za tvoje bezbrojne darove.“
Tijekom godina pokušavao sam prenijeti svoj osjećaj zahvalnosti na svoju djecu i dati im do znanja na svaki mogući način da „svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila“ (Jak 1, 17).

kada zahvaljujemo Bogu na hrani koju imamo, naša djeca mogu čuti kako naša srca iskreno zahvaljuju ne samo na hrani, već i na mnogim blagoslovima koje primamo

Djeca mogu promatrati našu zahvalnost na svemu što nam Bog daje i, nadam se, razviti slično ponašanje. Naprimjer, kada zahvaljujemo Bogu na hrani koju imamo, naša djeca mogu čuti kako naša srca iskreno zahvaljuju ne samo na hrani, već i na mnogim blagoslovima koje primamo. Možda će onda i ona razviti zahvalnost u svojim srcima.

Također vjerujem da, dok dajemo darove svojoj djeci, naš duh zahvalnosti i velikodušnosti može ih potaknuti da ne griješe. Mladić u dvadesetima rekao mi je: „Kad sam bio mlađi, nisam se upustio u grijeh jer sam znao da bih tako slomio srca mojih dobrih roditelja te djeda i bake, koji su me voljeli. Oni su bili tako velikodušni i dobri prema meni da se nisam usudio učiniti ništa što bi ih na bilo koji način povrijedilo ili ožalostilo. Oni su toliko toga učinili za mene da ih nisam mogao razočarati.“ Taj mladić je pokazao takvo poštovanje jer je razumio što je to poštovanje i odakle dolazi. Ponavljam, nema nikakva jamstva da će dijete odgovoriti na takav način na našu ljubav, ali duh velikodušnosti može potaknuti i razviti takvo postupanje.

Otkrivanje vrijednosti

Treće, naša velikodušnost pomaže da naša djeca otkriju koliko su vrijedna nama i Bogu. Ona moraju čuti kako im kažemo da im ne dajemo nešto zato što zaslužuju taj dar, već zato što su nam neizmjerno vrijedna. Tako možemo slijediti Isusov primjer kad je rekao o Nebeskom Ocu: „Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?“
Ali (i to je veliko ali) možemo li mi darivati s pravim nakanama da pokrenemo obiteljski energizirajući krug i pritom svejedno razmaziti svoj djecu? Naravno da možemo. Kada komu što darujemo – odraslomu ili djetetu – to uvijek sa sobom nosi rizik potkopavanja duhovnog tkiva i značaja. Dok je Mojsije poučavao Zakonu Izraelce u divljini, stalno ih je upozoravao, da bi se njegove opomene utisnule u njihova srca i srca njihove djece. Nije htio da zaborave Boga kada dođu u Obećanu Zemlju meda i mlijeka i počnu uživati u kućama koje nisu izgradili, u dobrima koja nisu privrijedili i u vinogradima i maslinicima koje nisu zasadili (Pnz 6, 1 – 12; 8, 7 – 14). Razmaženost ne pomaže u podsjećanju na Boga i na njegovu volju u našem životu.

Kada ugađamo svojoj djeci, ona nas doživljavaju ne kao svoje roditelje, nego kao duha iz svjetiljke, spremna na udovoljavanje njihovim željama i zapovijedima

Previše davanja može učiniti djecu strahovito sebičnom. Mudre izreke 30, 15 nam kažu da pijavica ima dvije kćeri: „Daj!“ i „Daj!“ Moramo paziti da nam djeca ne postanu oni koji „ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu“ (Rim 16, 18).
Kada ugađamo svojoj djeci, ona nas doživljavaju ne kao svoje roditelje, nego kao duha iz svjetiljke, spremna na udovoljavanje njihovim željama i zapovijedima. Ona mogu glumiti poštovanje da bi dobila više darova, ali kada ne dobiju ono što žele, onda njihovo poštovanje nestaje. Izraelci su uživali u Božjim „velikim dobrima“, ali su se na kraju pobunili protiv njega (usp. Neh 9, 25 – 26). Naša djeca mogu biti ista takva. Kako je tužno i ironično kada roditeljska velikodušnost urodi egocentričnošću i zločestom djecom. Moramo priznati da većina djece zna kako dobiti ono što želi. Ako to ne uspije vrištanjem i plakanjem, onda pokušava manipulacijom.

Možda ste već čuli sličnu priču o jedanaestogodišnjakinji koja je tražila od mame deset dolara za svoju prijateljicu u košarkaškoj momčadi. Rekla je mami: „Njezina mama je otišla s drugim muškarcem i napustila obitelj prije dvije godine, a ona živi sama sa svojim ocem.“ Dirnuta kćerinom dobrotom, mama je odmah izvadila novčanicu od deset dolara i rekla: „Evo ti, zlato. Ali reci mi, zašto tvojoj prijateljici treba novac?“ „Paaa“, počela je zamuckivati kći, „nikad joj nije dovoljno novca koji joj tata daje zarađujući od prodaje zlatnina u svojoj zlatarnici.“

Iz knjige „Ljubav i poštovanje u obitelji“, autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh