Foto: Shutterstock
Na pamet mi padaju bezbrojne priče osoba koje su spašene križem koji je bio upravo posljednji na svijetu koji bi izabrale za sebe i koji se zatim pokazao savršenim za njihov život. Na primjer, razmotrimo slučaj moje super inteligentne prijateljice, naučene da uvijek sve sama rješava i ne traži previše od svoga muža (osim žaljenja na njega nama prijateljicama, no to je dio osnovne opreme svake supruge), jake, super profesionalke, multimame i multisve. Kada se ozbiljno razboljela, pomislila sam: ali zašto, Gospodine? Zašto baš ona koja na svojim ramenima nosi gotovo sav teret obitelji, zašto baš ona koja još uvijek ima malu djecu i supruga pouzdanoga poput kineske radio budilice?
Pakao je kada se ostvare sve tvoje fantazije, ali nikoga ne susretneš. Susret se događa u tvojoj stvarnosti, tako punoj pogrešnih telefonskih poziva i ljudi koji te ne razumiju…
Ipak, kada je najgore prošlo, čula sam je kako o svojemu mužu govori na potpuno drukčiji način. I kako mi je malo-pomalo otkrivala ono što se meni činilo katastrofama u njezinu životu, bivala je sve spokojnija. Stvarno, u jednomu sam se trenutku pobojala da je pijana, ali zapravo, samo se predala. To su čuda koja se počnu događati kada se počneš pouzdavati i moliti Boga da se ozbiljno pobrine za tebe. Pakao je kada se ostvare sve tvoje fantazije, ali nikoga ne susretneš. Susret se događa u tvojoj stvarnosti, tako punoj pogrešnih telefonskih poziva i ljudi koji te ne razumiju i isteklih potvrda o tehničkoj ispravnosti vozila i hlača koje se skupljaju (jasno je da nisi ti ta koja se udebljala).
Mi se nadamo da će sve doći na svoje mjesto i da nas ništa neće uznemiravati. No to nije plan, stvoreni smo za nešto drugo.
Iz knjige „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ autorice Costanze Miriano. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
