Foto: Pixabay
Na početku godine vidjela sam na internetu reklamu za jednu zgodnu knjižicu: „Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje?”.
Privukla me je svojom naslovnicom, a imala sam troje rođaka u obitelji – nećaci i moje kumče, koji su se pripremali za Prvu Pričest, pa mi se učinilo zgodno da to nabavim za njih i poklonim im za taj dan.
Knjižica je i pisana za djecu. Naravno, kad sam ju kupila da sam ju i pročitala, u jednom dahu. Oduševila me kako je jednostavna, a opet tako nekako puna vjere.
Tako mi se dopala da sam onako djetinje počela „razgovarati” sa svojim anđelom čuvarom, i više sam razmišljala o njegovoj stvarnoj prisutnosti…
U knjižici je glavni lik jedan dječak, koji se isto priprema za Prvu Pričest, i počinju mu se događati čudne stvari kad upozna jednog pomalo neobičnog dječaka, svojeg vršnjaka… Priča je puna dječjih dogodovština, gledana kroz oči glavnog lika, ali mene je baš nekako raznježila. Djeca imaju nevine oči, i oni su ponekad u stanju i stvarno vidjeti svoje anđele čuvare, i razgovarati s njima, kako je to i opisano u ovoj lijepoj knjižici. Preporučila bih svakome da ju pročita, kratka je, jednostavna, a može vas obogatiti.
Izgubljena osobna iskaznica
Nedugo nakon čitanja knjižice izgubila sam osobnu iskaznicu. Negdje sam ju zametnula. Tražila sam ju po kući desetak dana, pretražila sva mjesta gdje sam ju mogla ostaviti.
Pretražila sam sve džepove svih jakni i kaputa na vješalicama i ormarima, ako sam je slučajno negdje ostavila, pretražila sam police s knjigama…
Pregledala sam sve torbe koje sam u zadnje vrijeme nosila, nekoliko puta, nekoliko dana zaredom, u nadi da će se čudesno pojaviti odnekud… Pretražila sam sve džepove svih jakni i kaputa na vješalicama i ormarima, ako sam je slučajno negdje ostavila, pretražila sam police s knjigama, ladice i pretince, detaljno sam
pretražila auto, papire i papiriće u pretincima…, nekoliko puta.
Ništa, uzalud.
Već sam ozbiljno razmišljala da moram prijaviti nestanak.
Nakon nekoliko dana još sam jedanput pretražila sve po kući. Opet bez uspjeha.
Molitva anđelu čuvaru
A onda – jedne večeri prije spavanja, sjetila sam se knjižice o anđelu čuvaru koju sam nedavno pročitala, i kako je onaj dječak razgovarao s njime kao sa svojim prijateljem, pa sam već napola očajna rekla u sebi: ajde, molim te, anđele, ti sigurno znaš kud sam ju stavila, pomozi mi da ju nađem, molim te!
…odjednom mi se pred očima – kao na nekom filmu, prikazala situacija kad sam osobnu zadnji put trebala, kad sam ju izvadila iz novčanika i torbe, i stavila u džep kaputa koji mi visi u garderobi na poslu
Čim sam to zamolila, odjednom mi se pred očima – kao na nekom filmu, prikazala situacija kad sam osobnu zadnji put trebala, kad sam ju izvadila iz novčanika i torbe, i stavila u džep kaputa koji mi visi u garderobi na poslu, a kaput ne koristim u zadnje vrijeme.
I odmah sam se s olakšanjem nasmijala – jer sjetila sam se da je to zaista tako!
Kakvo olakšanje! Odmah sam kroz smijeh rekla u sebi i zahvalila: E, majstore, pravi si!!! Hala ti, baš si zakon! Hvala ti moj anđele čuvaru!
Ja sam sigurna u pomoć svojeg anđela čuvara, jer takve „slučajnosti” ne postoje
Drugi dan ujutro – čim sam stigla na posao, krenula sam potražiti u džepu kaputa – osobna je bila zaista tamo, naravno!
I što još reći?! Ja sam sigurna u pomoć svojeg anđela čuvara, jer takve „slučajnosti” ne postoje. A uostalom, duboko u sebi osjećam kako se dragi Bog brine za nas i preko anđela koje nam šalje da nas čuvaju.
„Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje? (Neka mi se javi – ako ima hrabrosti!)”, autora Nevena Drozdeka. Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
