Brcko je bio učenik osobe izuzetne svetosti, svetog Martina, slavnog turonskog biskupa. Da bismo upoznali duh podnošljivosti i strpljivosti sv. Martina prema njegovu prilično svojeglavu i tvrdu učeniku Brcku, poslužit će ova njegova izreka: »Ako je Krist podnosio Judu, zašto ja ne bih podnosio Brcka?« Prije nego što je Brcko postao svetac, bio je zaista nepodnošljiv, uobražen, razdražljiv, sklon klevetanju…
Brcko je bio veoma nesređen redovnik. Sv. Martin bio je dalekovidan čovjek pa je shvatio da i njegov još nesređeni đakon jednoga dana može ipak doći do duhovnog savršenstva…
Brcko je najprije bio u Toursu đakon biskupa sv. Martina, i bio mu je pomalo zavidan zbog njegove svetosti. To je išlo toliko daleko da bi, onima koji su željeli vidjeti sv. Martina zbog njegove velike svetosti, govorio ovako: »Tražite toga bezumnika? Gledajte ga: eno ga tamo, kao i uvijek gleda u nebo kao luđak!« Za Brcka Svečeva uzvišena viđenja bila su smiješna praznovjerja, njegova strogost samo licemjerstvo, njegova mudrost – ludost. On je bio tako umišljen da je u turonskoj, pa čak i u cijeloj Crkvi, savršenim držao jedino samoga sebe.
No u stvarnosti je Brcko bio veoma nesređen redovnik, kojeg je sv. Martin često morao prekoravati. Na sreću to je uvijek činio razborito i s ljubavlju, što je bila uspješnija metoda odgajanja. Govorio mu je da je došao u samostan siromašan, a sada drži za sebe konjušnice i sluge. Sv. Martin bio je dalekovidan čovjek pa je shvatio da i njegov još nesređeni đakon jednoga dana može ipak doći do duhovnog savršenstva. I zbog toga nije prestajao prema njemu biti krajnje strpljiv i očinski dobrohotan. Prorekao mu je da će ga čak i naslijediti na biskupskoj stolici, ali da će kao biskup imati poteškoća, te da će morati mnogo trpjeti. Tako je i bilo. Sv. Martin je umro krajem IV. stoljeća, a Brcko ga je naslijedio.
Život sv. Brcka uči nas da za svetost nikad nije kasno; uči nas da i po prirodi teški karakteri mogu uz Božju milost i rad na sebi postići kršćansko savršenstvo
Postavši biskup, bio je daleko od toga da odmah postane savršen. To je postao malo-pomalo, radeći na izgradnji svoga karaktera te na vlastitom duhovnom i ćudorednom savršenstvu. Vremena je, hvala Bogu, imao, jer je bio biskup gotovo pola stoljeća. Posljednjih je godina života naročito kročio u svetosti, te je na taj način iskupio slabosti prijašnjega života. Uvidio je i veliku svetost svoga negdašnjeg učitelja sv. Martina, a svoje je nesmotrenosti prema njemu iskupio gradnjom prve bazilike na njegovu grobu. U istoj je bazilici pokopan i on, nakon što je preminuo u dubokoj starosti. Narod je i njega počeo častiti kao sveca.
Život sv. Brcka uči nas da za svetost nikad nije kasno; uči nas da i po prirodi teški karakteri mogu uz Božju milost i rad na sebi postići kršćansko savršenstvo. Štoviše, onaj koji se morao boriti s više slabosti, svladati veće poteškoće, pokazuje još zaslužniju svetost od onoga koji je već po prirodi dobar. To nas može veoma ohrabriti da ne padamo u malodušnost zbog svojih slabosti već da uvijek upiremo pogled prema Gospodinu, koji i od kamenja može stvoriti djecu Abrahamovu, i od tvrdih i oporih karaktera prave svece.
Priredio Danijel Katanović; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
