Ne postoji Rus koji se na spomen imena svete Matrone neće prekrižiti i početi pričati o nekom njenom čudu. Sveta Matrona (Matrona Dimitrijevna Nikonova) rođena je 1881. godine u selu Sebino (Tuljska gubernija), dvadesetak kilometara od čuvenog Kulikovog polja. Njeni roditelji, Dimitrije i Natalija, bili su jako pobožni, vrijedni i pošteni ljudi. U siromašnoj seoskoj obitelji bilo je već troje djece (Ivan, Mihailo i Marija), tako da je četvrto dijete predstavljalo velik teret. Zbog toga su roditelji namjeravali poslati Matronu u sirotište. No, majka male Matrone usnula je čudan san. Bijela ptica s ljudskim likom, zatvorenih očiju spustila joj se na ruku. Bogobojazna žena zaključila je da je to znak s neba i odlučila da dijete ostane u obitelji.
Sveta je Matrona rođena slijepa. Na krštenju je dobila ime Matrona u čast svete Matrone Carigradske, vjernice koja je živjela u petom stoljeću. Već je na krštenju bilo jasno da će Matrona biti posebna. Naime, kada ju je svećenik spustio u krstionicu, svi su prisutni ugledali miomirisni dim iznad djeteta. Svećenik, o. Vasilije, bio je vrlo iznenađen: „Krstio sam puno djece, ali ovako sam nešto prvi puta doživio. To će dijete biti sveto.” Dodao je i da će dijete navijestiti dan njegove smrti. To se kasnije i dogodilo.
Djevojčica je od rođenja na prsima imala ispupčenje u obliku križa. Matrona nije bila samo slijepa, ona je rođena potpuno bez očiju! Očne šupljine bile su joj zatvorene očnim kapcima, kao i onoj ptici koju je njezina majka vidjela u snu. Djeca su je zadirkivala, rugala joj se, namjerno ju gurala u jame. Zbog toga nije htjela izlaziti ni družiti se, nego je vrijeme provodila zatvorena u kući. Pokazivala je razne darove već u ranoj dobi, a najviše su se isticali darovi iscjeljenja i proricanja.
Bog joj je otvorio oči i pokazao cijeli svijet
Matrona je često predviđala nesreće i upozoravala ljude. Od njene molitve ljudi su ozdravljali. Dolazili su joj bolesnici iz udaljenih mjesta, a u znak zahvalnosti nosili su njezinim roditeljima namirnice i poklone. Na taj je način prvotno neželjeno dijete postalo hranitelj obitelji. Kad je Matrona napunila 17 godina iznenada su joj se paralizirale noge. Ovako je opisala taj trenutak: „Nakon pričesti išla sam kroz crkvu znajući da će mi prići žena koja će mi oduzeti moć hodanja, ali je nisam ju izbjegla jer je to bila Božja volja“. Noge su joj ostale paralizirane do kraja života, ali nikad se nije ljutila na Boga, već je pokorno nosila taj teški križ.
Jednom joj je netko rekao da je šteta što ne vidi svu ljepotu Božjeg svijeta. Na to je Matrona odgovorila da joj je Bog jednom otvorio oči i pokazao cijeli svijet, zvijezde na nebu i sve što je na zemlji: planine, rijeke, zelenu travu, ptice… Sveta je Matrona bila potpuno nepismena, a pomoć koju je pružala bolesnim ljudima bila je zasnovana na njenoj vjeri i molitvama. Nije imala ničeg zajedničkog s vradžbinama, magijom, bioenergetičarima. Zato su ju mrzili i pokušavali joj napakostiti.
Jednog je dana rekla: „Evo vi se stalno oko nečeg svađate, nikako da se nagodite, a rat samo što nije počeo. Mnogi će narodi izginuti, ali naš će ruski narod pobijediti”. Matrona je imala i dar bilokacije, te se je mogla nalaziti na više mjesta istovremeno, a kad je počeo rat često je govorila da je nevidljivo prisutna na bojišnici i da pomaže vojnicima. Predvidjela je da Nijemci neće zauzeti grad Tulu. Matrona je dnevno primala pedesetak ljudi. Nikome nije uskraćivala pomoć, ali je raspoznavala one koji su dolazili sa zlim namjerama. Nikada nije naplaćivala svoje usluge.
Znala je vrijeme svoje smrti
Posljednje prebivalište sv. Matrone na ovoj zemlji bilo je u Kurganskoj ulici (broj 23) u Podmoskovlju. Pred samu smrt, već potpuno iznemogla, zamolila je da se ograniči broj ljudi koje je dnevno primala. Vrijeme prelaska u drugi život Gospodin joj je otkrio tri dana prije smrt i ona je to iskoristila da se oprosti od najbližih i da im da potrebne upute. Zabranila je da joj se na sahranu donose vijenci i cvijeće. Kad je pred samu smrt o. Dimitrije došao da ju ispovijedi i pričesti, bila je strašno uznemirena: „Zar se i vi bojite smrti?” – upita je on. “Bojim se!”
Matrona je preminula 2. svibnja 1952. Prije smrti je predvidjela: „Poslije moje smrti malo će ljudi dolaziti na moj grob, samo najbliži. A kad oni umru, moj će grob ostati sasvim zapušten. Ali, proći će godine, saznat će ljudi za mene i doći će ovdje moliti za pomoć. I ja ću svima pomagati jer ću ih sve čuti.” I još je poručila: „Dolazite k meni i pričajte mi kao da sam živa, a ja ću Boga moliti da vaše molbe budu uslišene. Sve ću vas, koji mi se obraćate tražeći pomoć, poslije vaše smrti gore dočekivati”.
Nakon tridesetak godina njezin je grob postao jedno od svetih mjesta pravoslavne Moskve i Rusije. Sada za Matronu znaju desetine tisuća ljudi. „Matronuška” – nježno je zovu, a ona, kao i za života, pomaže ljudima.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
