Foto: Shutterstock
U proljeće 1916. Lucija je napustila svoje staro društvo te se je počela družiti sa svojim rođacima, šestogodišnjom Jacintom i osmogodišnjim Franjom Marto. Kao i prethodne godine, Lucija je odvela stado na brdo Cabeço, ovaj put u pratnji svojih rođaka. U kasnim jutarnjim satima počinje padati kiša. Djeca uspijevaju pronaći sklonište ispod velikog kamena, u masliniku koji je pripadao Lucijinu kumu. Kiša je ubrzo prestala te se pojavilo sunce, no djeca su odlučila neko vrijeme ostati ondje. Dok su se igrala, odjednom je zapuhao „dosta jak vjetar”, koji je njihao grane drveća.
Oluja usred lijepog vremena bio je dovoljan razlog da napuste igru kamenčićima. „Tad smo iznad maslina vidjeli isti onaj lik o kojem sam već govorila. Približavao nam se. Jacinta i Franjo ga nikada prije nisu vidjeli, a ja im nisam o tome pričala. Kako nam je bio sve bliže, mogli smo uočiti sve više pojedinosti na njemu. Izgledao je poput četrnaestogodišnjaka ili petnaestogodišnjaka, bio je bjelji od snijega, a sunce ga je činilo prozirnim kao da je od kristala, i bio je veoma lijep. Bili smo začuđeni i zadivljeni. Nismo izgovorili ni riječi. Kad se dovoljno približio, anđeo nam je rekao: ‘Ne bojte se! Ja sam anđeo mira. Molite sa mnom!’ Kleknuo je i položio čelo na zemlju. Potaknuti natprirodnim poticajem u nama, učinili smo isto što i on, ponavljajući riječi koje je izgovarao: ‘Bože moj, ja vjerujem u te, ja ti se klanjam, ja se ufam u te i ja te ljubim. Molim te oproštenje za sve koji ne vjeruju u te, koji ti se ne klanjaju, koji se ne ufaju u te i koji te ne ljube.’“ Ta je molitva poznata pod nazivom Molitva anđela i taj je kratki zaziv postao veoma popularan u Crkvi.
„On bijaše svjetlo…”
Nakon što je triput ponovio molitvu, ustao je i rekao: „Ovako molite. Isusovo i Marijino Srce čuju ono što moleći tražite“, a zatim je nestao. Franjo je vidio anđela, kao što su ga vidjele i njegova sestra i rođakinja, ali nije čuo nijedne njegove riječi kao što neće čuti ni Gospine. Djevojčice će mu uvijek morati prenijeti ono što su čule. Djeca su, preplavljena tom nadnaravnom prisutnošću i zagledana u onoga kojeg će Lucija opisati riječima „on bijaše svjetlo” (svjedočanstvo sestre Lucije kanoniku Barthasu), ostala klečati, jer se nisu mogli pomaknuti niti izgovoriti ni riječ. Kad su se vratili kući, nisu nikomu ispričali o ukazanju.
Fra M. della Trinità: Ovo je ukazanje nalik onim biblijskim
Fra Michele della Trinità, stručnjak za fatimska ukazanja, ustvrdio je da su djeca znala da anđeli postoje, bilo da je riječ o anđelu zaštitniku Portugala, bilo da je riječ o anđelima čuvarima, ali je također zaključio da ne postoji nikakva veza između jednostavne, narodne pobožnosti koju su djeca gajila prema nebeskim bićima i ukazanja nalik onim biblijskim, koje podsjeća na zgode iz evanđelja. Također ne postoji veza između njihove jednostavnosti, njihova oskudna rječnika te molitve kojoj ih je naučio anđeo; i to stoga što su teološki pojmovi sadržani u toj molitvi djeci zasigurno bili strani. Djeci je nakon toga mističnog iskustva, koje ih je sasvim obuzelo, trebalo dosta dana da bi se vratila svojemu uobičajenom životu. (…)
Iz knjige Marcella Stanzionea „Pastiri i anđeli iz Fatime”. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
O knjizi „Pastiri i anđeli iz Fátime“
„Postojanje je anđela čuvara sigurno, Bog ih je stvorio da mu služe, da ga slave i da ga ljube; kao što je sigurno da je Bog u svojoj velikoj dobroti i milosrđu svakomu od nas namijenio anđela koji nas vodi, pomaže nam i čuva.” (Sestra Lucija)
Kao što znamo Gospa se je u Fatimi 1917. godine ukazala šest puta. Malo tko zna da se je prije Marijinih ukazanja u Fatimi i anđeo ukazao šest puta. Kada je papa Ivan Pavao II. 2000. godine u Fatimi beatificirao dvoje malenih pastira, rekao je prekrasnu rečenicu: „Pastirići su bili dobro pripremljeni za susret s Gospom”. Pripremio ih je anđeo tijekom šest ukazanja. Anđelova su ukazanja temelj da bi se fatimske tajne bolje razumjele. (Autor, don Marcello Stanzione)
