Foto: Shutterstock
Engleski pjesnik iz 14. stoljeća, Geoffrey Chaucer, naizgled je prvi povezao spomendan svetog Valentina sa strašću i romantikom. U svojoj poetskoj meditaciji o ljubavi viđenoj kroz stvaranje, kaže da je priroda ovako namijenila: „na dan Svetog Valentina, svaka kokoš bira svoj par“. Iz tih su se stihova razvile mnoge druge tradicije i legende o svetom Valentinu koji je u tajnosti vjenčavao mlade parove (iako je car Klaudije zabranio rimskim vojnicima da se vjenčaju), uključujući zapise da se potpisivao „od tvoga Valentina“, onima kojima je pomogao.
Iz zapisa o sv. Valentinu
Ali prava je istina da najstariji povijesni zapisi o svećeniku iz 3. stoljeća, kojeg slavimo toga dana (ima mnogo svetih Valentina, ali čini se da se taj dan odnosi na određenog rimskog svećenika), nemaju nikakve veze s romantičnom ljubavlju, te su jednoglasni oko dvije stvari: prvo, da je svjedočio pred Carem i ostalim službenicima o Kristu i nepostojanju rimskih bogova, i drugo, da je prije svog smaknuća izliječio posvojenu kći jednog službenika od sljepoće. (Ove tradicije sačuvane su u jednom od srednjovjekovnih bestsellera Zlatna legenda, kompilaciji života svetaca dominikanskog kaluđera Jamesa of Voragine iz sredine 13. stoljeća, ali svjedočanstvo o svetom Valentinu dolazi iz djela koje je nastalo ranije – Život Svetog Maura i Marte, s kojima je Valentin bio ubijen.
Sudeći po zapisima, Valentin je bio uhićen prema naredbi cara Klaudija (ovo je morao biti Klaudije II. Gotski, koji je vladao od 268. do 270.), te je bio ispitan o tome vjeruje li u rimske bogove. Valentin je odgovorio: „Kad biste poznavali dar božji, radovali biste se s cijelom Republikom. Odrekli biste se demona i idola koje su vaše ruke sagradile i vjerovali u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba, zemlje, mora i svih stvari. Vjerovali biste u njegovog sina Isusa Krista.“ Car je navodno bio začuđen i izazvan Valentinovom osudom pred licem sigurne smrti. Časnici su ga uvjerili da ostavi Valentina u pritvoru.
Obraćenje vojnog časnika
Kad ga je Asterius, časnik koji je bio zadužen za njega, čuo kako moli: „O Bože svih stvari…spasi nas od sadašnjosti i izbavi nas iz tame u svijetlost istine“, Asterius je pitao može li taj „Bog svjetla“ izliječiti njegovu slijepu kći. Valentin je molio – „očiju punih suza“ – i djevojka je progledala. Asterius je odmah zatražio od Valentina da krsti njega i njegovo cijelo kućanstvo. Kad je za to saznao car, ostali časnici u dvoru bili su toliko bijesni da su otišli u Asteriusovu kuću i odvukli mnoge članove kućanstva (među njima i Maura i Martu) koje su kasnije i pogubili. Valentinu je odrubljena glava na Via Flaminiji, nedaleko od Milvijskog mosta, gdje je Klaudije (iz sljedeće generacije) započeo invaziju na Rim.
Dok je naš tipični doživljaj Valentinova više povezan s Chaucerom, nego sa stvarnim životom sveca, to svakako može biti prilika da Valentinov sveti život utječe barem na naš doživljaj romantične ljubavi koju slavi toga dana. Danas se mnogim mladim parovima, koji žele živjeti čistoću, govori da to nije realno, da je nemoguće. Sveti nam Valentin može izmoliti snagu da živimo u čistoći, ne samo riječima, već i djelima.
Izvor: Aleteia
Prevela: Vedrana Prka
