Foto: Brocreative, Shutterstock
Intiman dijalog s Isusom
Zar ne da i tvoje zatvaranje u sebe, tvoje povlačenje, otvara mogućnost za intiman dijalog s Isusom? Zar ne da i tvoja odbačenost iz društva, obitelji, iz radne okoline otvara mogućnost za snažniju refleksiju, intenzivniju molitvu, za bliskost s Duhom Božjim? Duhovni život ne polazi za rukom onima koji imaju uspješan život na ovom svijetu. Je li uopće do ikoga doprlo da Isus, ljudski gledano, nije bio uspješan? (…)
Bog nije darovao Dekalog Izraelu u Egiptu, već u pustinji! Upravo je ovdje Bog progovorio svom Izabranom narodu. Bog treba pustinju kako bi postao otkrivena punina za čovjeka
Mnogi se tuže na prazninu, na pustoš, na gubitak smisla uzorkovan napuštenošću ili odlaskom koga bliskoga iz njihova života. Sjetimo se samo da je Izrael najljepše pustolovine proživio u… pustinji! Četvrta knjiga Tore, Bamidbar, ili Knjiga brojeva, čudesna je pustinjska epopeja. Izrael je izišao iz Egipta, i iz zemlje neizmjernog kulturnog blaga otišao u pustinju. Emigrirao je iz zemlje hijeroglifa i piramida u suhu pustinju gdje su samo vjetrovi harali i gdje se tražila kapljica vode više. Zar je takav izlaz racionalan životni korak u ispunjenju osobnog smisla? Naravno! Bog nije darovao Dekalog Izraelu u Egiptu, već u pustinji! Upravo je ovdje Bog progovorio svom Izabranom narodu. Bog treba pustinju kako bi postao otkrivena punina za čovjeka. Kako bi se približio k Njemu treba se udaljiti ili biti udaljen. Kada u razgovoru ili u ispovjedaonici govorim ženi ili mužu napuštenom i prevarenom od drugog supružnika da im je sada jedino ostao Bog, uvijek me tako gledaju kao da sam im ponudio skuter umjesto ukradenog bugattyja. (…)
Bog nas vuče u pustinju izbavljajući nas iz…
Kada Bog govori, treba prazninu, pustinju, želi da Ga se sluša, a ne podcjenjuje, želi biti jedini. Prilazi nam ususret kada sve izgubimo i kada nas svi napuste, pa ipak odvraćamo lice od Njega nekom drugom idolu o kojem znamo da nas neće niti ispuniti ljubavlju niti smislom, već nam samo golica maštu i budi u nama neke hirovite osjećaje. Otići u pustinju, ostaviti sve i svakoga, znači uroniti u poniznost i skromnost, napuštanje i odricanje.
Tek tada Božji glas odjekne poput eksplozije smisla i intimnosti. Bog nas vuče u pustinju izbavljajući nas iz onoga što simbolično zovemo Egipat ili vezom grijeha. Tek u pustinji, Egipat izlazi iz nas.
Za Book.hr priredila I.A., odabrala A. P.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
