Foto: Pixabay
Jedno od najboljih načela za život jest: „Uvijek imaj kraj na pameti.“ Važnije od primjene u poslu, to načelo ima životnu primjenu. Znajući da ćemo umrijeti, živimo u skladu s tim. To nam daje perspektivu u svakodnevici. Smrt nikada nije morbidna, već motivirajuća. Zapravo, daje nam mudrost ako se pitamo: „Kako sam danas živio s obzirom na to da ću umrijeti?“ To pitanje mora uvijek lebdjeti negdje u pozadini našeg uma. Moramo imati aktivnu datoteku pod naslovom Dan sprovoda. Spoznaja da naši životi idu kraju treba biti misao vodilja našeg odgoja.
Primam pisma od ljudi koji me podsjećaju da trebam imati kraj na pameti. Uvijek me to dirne. Jedan je moj prijatelj i muž napisao:
Danas je prva godišnjica otkako je Diane, moja draga žena tijekom dvadeset i četiri godine i majka mojih kćeri, otišla u nebo, napuštajući zemlju sa snažnim osjećajem dostojanstva i milosti nakon što se je dugo borila s rakom. (…) Nedostaje nam njezina tjelesna nazočnost, ali smo tijekom ove godine spoznali koliku nam je ljubav ostavila u naslijeđe. (…) Odajem priznanje svojoj supruzi i tomu kako nas je dobro pripravila, kao i ostavštini njezine ljubavi koja ostaje s nama.
Jedna supruga mi je napisala sljedeće o svojemu pokojnom mužu:
Gospodin je dodirnuo njegovo srce. Nakon toga bio je promijenjen čovjek. Da, još uvijek moramo prijeći neke mostove, ali ih prolazimo zajedno. Imali smo prekrasan brak. Svaki smo dan rasli i Gospodin je djelovao u našim životima. Primjenjivali smo ljubav i poštovanje. (…) Gospodin je pozvao mojega dragog muža prije gotovo šesnaest mjeseci, nakon kratke bolesti. Bila sam uz njega dok je udahnuo zadnji dah i pošao u naručje svojeg Gospodina. Ostavio je svojoj djeci (imamo petero djece), svojim unucima, svojim praunucima i meni predivnu baštinu. Ne znam nikoga i nikada nisam srela nikoga tko bi više volio Gospodina od mojeg muža.
To su dirljive priče o naslijeđu.
Nažalost, neki od nas bave se nevažnim stvarima i muče oko nepotrebnoga. Ono što je hitno ima prednost pred onime što je važno. Previše smo opterećeni i usmjereni na zemaljske stvari, koje na kraju ne znače ništa, a ono što je jedino važno na kraju, to zanemarujemo. Neki od na su previše navezani na detalje. Govorim na seminarima: „Razvedrite se. Ionako ćete umrijeti.“ Svi se na to nasmiju. Ljudi shvate ono što je često istina. Iako neki od nas odbacuju svoje roditeljske povlastice, tko bi htio na kraju biti posramljen zbog onoga kako je odgajao svoju djecu i živio svoj život? Tko želi biti onaj koji se bavi trivijalnošću, a zanemaruje vječno?
Nastavak čitajte u knjizi „Ljubav i poštovanje u obitelji“, autora dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
