Foto: Shutterstock
Crkva, želeći molitvom i liturgijskim činima popratiti cjelokupni ljudski život, donosi četiri kvatrena tjedna u liturgijskoj godini, svaki s osobitom molitvenom nakanom. Iako je pučka tradicija kvatre svela na post i(li) nemrs, ovi dani, ipak, imaju nešto drugačije shvaćanje i način obdržavanja, koji ne isključuje post i nemrs.
Kako su nastale kvatre?
Kvatre vremenom nastanka sežu u prva stoljeća kršćanstva. Kako je kršćanstvo poprimilo razmjere masovnosti pod utjecajem Rima, tako i ova slavlja potječu, ili su nalik, ili način borbe protiv sličnih poganskih slavlja i svečanosti staroga Rima. Poganski je Rim, naime, triput godišnje imao posebna religiozna slavlja vezana s poljoprivrednim poslovima: u zimskome razdoblju o sjetvi zimskih usjeva, ljeti tijekom žetve i ujesen u vrijeme berbe. Kako su Rimljani tada slavili svoja božanstva, kršćanska slavlja snažno su usmjerena protiv poganskih božanstava (Prohibendum ab idolis). Srijedom se i petkom postilo, kao i subotom, a u subotu se još slavilo i bdijenje kod svetoga Petra. Po tom postu, molitvi i bdijenju nastojalo se oko obnove Božjega naroda – Crkve.
Kada se slave?
Četiri su termina slavlja kvatri (otud i naziv kvatre, lat. quatuor tempora). Za naše Biskupske konferencije na snazi je odredba iz 1983. godine, koja zadržava dosadašnje termine slavlja kvatri: proljetne – u prvome korizmenome tjednu, posvećuju se pokori i obraćenju; ljetne – u tjednu nakon Duhova, u gradovima imaju nakanu za blagoslov ljudskoga rada, a u selima za urod zemlje; jesenske – nakon blagdana Uzvišenja Svetoga Križa (14. rujna), za nakanu imaju molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja, te za duhovnu izgradnju mladih; te zimske – u tjednu prije 17. prosinca, potiču na kršćansku dobrotvornost i zahvalu Bogu za dobročinstva.
Dobro je napomenuti da slavlju kvatri pripada cijeli tjedan, a ne samo dani srijede, petka i subote. U te dane predlaže se post, a molitva na određene nakane vrijedi za čitavi tjedan. Stoga je potrebno produbiti znanje o ovome slavlju. Ono započinje nedjeljom, kada se vjernicima oglasi kvatreni tjedan, te iznese i objasni njegova nakana. Subotom se slavlje zaključuje svetom misom s vlastitim biblijskim čitanjima i liturgijskim molitvenim (euhološkim) obrascima.
Vrijeme pokore i obraćenja
Vjernici će, zasigurno, prihvatiti i primijeniti ono što im se s ljubavlju pojasni! Stoga je primjereno i potrebno i o ovome kvatrenome tjednu progovoriti kao o vremenu pokore i obraćenja. Pokore i obraćenja u punome smislu riječi: povratka Bogu koji je nadasve milosrdan, koji ljubi i prašta. Kada čitav tjedan cijela Crkva razmišlja i moli na istu nakanu, kada se to još vjernicima upravo tako i kaže, zacijelo će nam svima kvatre biti više od praznijega tanjura dva ili tri dana. Tim više što je korizma u svojoj biti vrijeme povratka milosrdnom Ocu.
Olako se izostavlja i slavlje subote kao vrhunca kvatrenih nastojanja i molitava (Nažalost!). To je kritika upućena svećenicima, koji su prvi (ne i jedini) kreatori liturgijskih slavlja. Možda i ovaj tekst potakne nekoga na razmišljanje ili ga dovede do novih spoznaja. Pa da nam svima bude plodonosna molitva, nastojanje, posviješćivanje i trud na putu pokore i obraćenja.
Autor: fra Branimir Novokmet (fra3.net)
