Što kad se roditelji miješaju u brak svoje djece Većina neuspjelih brakova propala je upravo zbog toga što jedan ili oba partnera odbijaju ili ne uspijevaju napustiti svoje roditelje! Bračni parovi moraju naučiti kad i kako reći: „Tata/mama, ovo je moj život” a roditelji kako poštovati svoju odraslu vjenčanu djecu. Evo nekoliko smjernica koji nam u tome mogu pomoći! :)

Foto: Shutterstock

Najveća i najuobičajenija poteškoća na koju nailazimo kad pomažemo bračnim parovima je upravo vezana za ostavljanje roditelja i prianjanje uza bračnoga druga. Brak je postupak koji se sastoji od tri faze: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo (Post 2,24). Ako muškarac ili žena ne ostavi svog oca ili majku, ne može se dogoditi druga faza; oni ne mogu prionuti jedno uz drugo. Ako se ne dogodi ostavljanje i prianjanje, treća faza ne može ni započeti, a kamoli se dovršiti. Oni ne mogu postati jedno tijelo. (…)

Kad bi par trebao reći: „Dosta je bilo!”?

Mama vas zove da joj u nečemu pomognete, ali već imate planove sa suprugom i djecom. Što je prioritet? Mladenkina mama prekorava i savjetuje jedno, ali suprug je odlučan u nečem drugom. Što ona treba poslušati? Tata uporno ispravlja sina ispred njegove supruge i djece. Koliko mu sin treba biti privržen? Kad bi snaha trebala progovoriti? Tata zahtijeva da snaha ili cijela obitelj provodi više vremena kod njih. Koja je prava mjera poštivanja, a što je previše? Za vrijeme praznika posjećujete svoje roditelje, i prepirete se čije ste roditelje više zanemarivali. Mama i tata se stalno miješaju, govoreći da su u pravu, da je to njihov sin ili kći. Kad sin ili kći ima pravo reći: „Maknite se, ovo je moj život!”? Mama i tata žele dati toliko puno – novac, auto, kućanske uređaje i slično. Kad bi par trebao reći: „Dosta je bilo!”?

Kad muž ili žena stalno idu roditeljima, kako će to mudri roditelji zaustaviti? Svaki dan kći ih zove i provodi sate (tako se čini) razgovarajući s mamom (ili tatom). Kad je uistinu previše, i kad bi to mudri roditelj trebao smanjiti ili zaustaviti? Djeca se stalno vraćaju kući, tražeći novčanu pomoć. Kad mudrost treba progovoriti: „Nema više”, a kad i kako samilost malo zaobiđe sva pravila i ipak pomogne? Koliko taj sigurni temelj pomaže braku, a koliko ga potkopava?

Smjernice za parove i njihove roditelje

Svaka se situacija treba sagledati zasebno, ali se ipak mogu postaviti neke smjernice.

1. Biti samostalni kao da ste na dalekom planetu

Svaki par treba postati jedna cjelina, odvojena od roditelja. Moraju pronaći život za sebe. Moraju biti samostalni kao da su na dalekom planetu. Novi parovi i roditelji moraju prihvatiti i priznati tu činjenicu. Jednom kad je obje strane prihvate i primjene, djeca mogu posjećivati roditelje, dok roditelji mogu ponuditi pomoć a da time ne zarobe niti pak sputavaju svoju djecu.

2. Roditelj sada nema pravo zapovijedati

Ova smjernica uključuje shvaćanje da je odgoj djeteta gotov. Roditelji, morate se ostaviti zadaće oblikovanja, savjetovanja i discipliniranja. Više nemate pravo oblikovati odluke svoje djece. Bračni parovi, vi više ne dugujete svojim roditeljima takvu vrstu poslušnosti! Nijedan roditelj nema pravo zapovijedati vjenčanom sinu ili kćeri! Ne služi vam na čast slušati roditelje, a ne bračnog druga. Kao odrasla osoba možete učiniti ono što vaš roditelj želi, ali čisto iz ljubavi i slobodnog izbora, a ne zbog pravne, emocionalne ili neke druge obaveze. Biblijska zapovijed da poštujemo svoje roditelje ne uključuje poslušnost nakon što se vjenčamo. Za bračne parove ta zapovijed predstavlja pomoć koju pružamo roditeljima nakon što obavimo sve dužnosti prema bračnom drugu i djeci – ne prije. (…)

3. Ne nagovaraj ga/ju da živite blizu vaših roditelja

Ova smjernica se odnosi na privrženost i vezanost. Muž i žena moraju reći jedno drugome ono što je Ruta rekla Noemi: „Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe”. (Rut 1,16). Ženini pokušaji prisiliti muža da se nastane u njenom gradu kako bi bila blizu svojih tate i mame su neumjesni. Ona mora biti emocionalno slobodna kako bi išla gdje god on želi da pođe, ne smije to koristiti kao emocionalni „adut” nad njim ili zauzeti mučenički stav zbog toga. Ni muža ne smiju vući k sebi njegovi roditelji niti smije nagovarati ženu da žive blizu njegovih roditelja.

Roditelji, svoju ljubav morate slobodno davati svojoj djeci, ona nikad ne smije postati teret duga kojim ih vežete za sebe. Ako vaša djeca nakon što se vjenčaju odluče biti blizu i često dovoditi unuke u posjet, to je blagoslov svima – kao što bi i trebalo biti. Ne smijete trgovati svojim uslugama iz prošlosti u zamjenu za usluge u sadašnjosti, niti bi vam to djeca smjela dopustiti. Ti su dani prošli. Dugovi su izbrisani, kao da je dan vjenčanja istovremeno i dan jubileja.

Isus se sav predao na križu. Taj Njegov dar nije nikoga od nas vezao za Njega. On je slobodno dao. Iako je Njegov dar najuzvišeniji i najbolji koji je itko ikada dao, bila bi Mu uvreda da smatramo da mu time išta dugujemo ili da nas On njime nadzire. Njegov nas dar nije zarobio! Oslobodio nas je. Isto vrijedi i za roditeljsku ljubav: sve što roditelji rade za nas od začeća do zrelosti trebamo smatrati darom koji su nam slobodno dali, a ne zamkom za djecu. (…)

Kad primijetimo da je nekom paru ili njihovim roditeljima nemoguće osloboditi se prošlosti i prekinuti veze, savjetujemo parovima da je bolje povećati zemljopisnu udaljenost među njima. Ali parovi i roditelji koji su uspostavili slobodu jednih od drugih mogu živjeti i vrata do vrata.

4. Ne možeš trčati doma mami i tati. / Uvijek ćemo biti tu za tebe…

Ova se smjernica odnosi na sigurnost – i novčanu i emocionalnu. Roditelji bi trebali slati dvoznačnu poruku: „Ne možeš trčati doma mami i tati” i suprotnu: „Uvijek ćemo biti tu za tebe. Uvijek nam se možeš obratiti”. Prva znači: „Moraš dati sve od sebe. Ne možeš koristiti nas da ti potkopavamo brak. Izdrži. I ne možeš doći k nama osim ako nisi dao/dala sve od sebe.” Druga znači: „Sigurnost je tu ako sve drugo zakaže”. Roditelji mogu ponuditi darove i pomoć, ali samo do onog stupnja u kojem ne oslabljuju ili omalovažavaju drugoga, osobito onoga tko skrbi za obitelj. Još je važnije da ti darovi i pomoć ne služe zarobljavanju djece i da ih ne čine ovisnima o roditeljima.

5. „Tata/mama, ovo je moj život”

Ova smjernica se odnosi na prodike i molitvu. Možda najgori i najdestruktivniji obrazac ponašanja je kad roditelji drže prodike svojoj odrasloj djeci. Roditelji moraju naučiti da to ne smiju raditi. Parovi moraju naučiti kad i kako reći: „Tata (ili mama), ovo je moj život”. Parovi moraju naučiti kako ne pokleknuti pred prodikama svojih roditelja. Roditelji više nemaju to pravo. Mudra je ona mlada osoba koja će poslušati savjet starije, ali među njima mora vladati sloboda i distanca, a ne nadziranje i manipuliranje. (…)

„Tvoj je posao završio onog dana kad sam se vjenčao/vjenčala. Miješaš se. Molim te, prestani”

Kad su djeca mala, gaze nam po prstima. Kad su starija gaze nam po srcu! Kad su mali, mi ih nadziremo. Kad se vjenčaju, oni nadziru svoje vlastite živote. Kad su starija, njihovi osjećaji i ponašanje ponekad ranjavaju naše srce, ali mi ne smijemo imati lažne štitove, ne smijemo ih nadzirati pa nećemo toliko patiti zbog njih. Ne smijemo ih nadzirati tako da im se ne dogodi nešto loše, samo zato da sebe zaštitimo od boli. Ne smijemo ničim utjecati na njihove živote. Trebamo stajati mirno pored njih, spremni i voljni pomoći, ali uvijek sa strane, kako im naša pomoć, čak i kroz molitvu, ne bi podrezala krila.

Majke obično teže puštaju svoju djecu i prestaju se miješati, puno teže nego očevi. … Parovi, morate biti blago, ali i ustrajno odlučni s takvim majkama. Kažite im ljubazno, ali odlučno i sućutno: „Mama, ti nemaš više što reći o ovome. Ja sam odrasla osoba. Tvoj je posao završio onog dana kad sam se vjenčao/vjenčala. Miješaš se. Molim te, prestani”. Ako je samo riječ mudromu dovoljna, onda će sve biti dobro. Ali ako ona nastavi, i dalje ćete biti ljubazni, i ako kažete: „Mama, moramo te zamoliti da odeš”. Nije lijepo od majke da predstavlja smetnju u vašoj obitelji. Javit će vam se lažni osjećaj krivnje: „Nakon svih muka koje si joj zadavala, ne možeš li još malo otrpjeti od nje?” Možda biste vi sami i mogli i trebali još malo otrpjeti, ali više niste sami i vaš suprug (supruga) i vaša djeca su vam prioriteti. Oni joj nisu zadavali nikakve muke u djetinjstvu i ne smijete od njih očekivati da plaćaju nekakve vaše dugove. Ako je oni mogu trpjeti, bilo bi dobro da podnesu tu žrtvu, ali ako je prevelika smetnja, sadašnja je obitelj prioritet i ona mora otići.

Velika većina neuspjelih brakova propala je upravo zbog toga

Kao dušobrižnik ovo sam puno puta ponovio jer ne oklijevam reći da je velika većina neuspjelih brakova propala upravo zbog toga što jedan ili oba partnera odbijaju ili ne uspijevaju napustiti svoje roditelje. Napuštanje je apsolutni preduvjet za prianjanje. Jedan partner ne može prionuti uz drugoga dok god jedan ili oba roditelja zauzimaju mjesto u srcu pridržano za bračnog druga. U najboljem slučaju srcu treba nekoliko godina da se svojevoljno prebaci s roditelja na partnera. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Otpusti svoju prošlost” autorâ Johna Lorena i Paule Sandford. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!