Foto: Shutterstock

Je li istina, kao što se vidi u filmovima, da egzorcist biva žestoko izložen nasrtajima zloduha, katkad i do smrti?

Odgovor:

Ostavimo sada smrt po strani. Neosporno je da je namjera svakoga „dobrog“ vraga i fizički uništiti egzorcista. No ako egzorcist nije svjesno neoprezan, već djeluje u jedinstvu s Crkvom, to se ne može dogoditi.

Trpljenje je međutim neizbježno u toj službi. Da bi se to shvatilo, valja posegnuti za fizikalnim zakonom, koji glasi: „Svaka akcija izaziva reakciju jednake jačine.“ Što je sotonska prisutnost jača i ukorjenjenija u nekoj osobi, to je jača reakcija kojom Sotona napada egzorcista. Ja sam stekao neobičnu karizmu, koju bih rado prepustio komu drugomu, a to je golema osjetljivost i prijemčivost na prisutnost negativnoga. Već iz telefonskog poziva ili zvona na vratima često osjećam kakvoću zlokobnog dinamita koju će na mene istresti onaj tko od mene traži da ga oslobodim.

„Ima trenutaka, koji traju i po nekoliko sati, u kojima se čitavo moje tijelo, od glave do stopala, čini kao radionica nevidljivih sila“

Napad se, u pravilu, usmjeri prema najslabijim točkama: onaj tko, poput mene, ima krhku tjelesnu građu i psihologiju, biva napadan pretežito u tijelu. Nije lako opisati što se zbiva. Ima trenutaka, koji traju i po nekoliko sati, u kojima se čitavo moje tijelo, od glave do stopala, čini kao radionica nevidljivih sila.

Zatim se napad širi na sva područja: osjećaje, posao, odnose s poglavarima, vožnju automobila, na uređaje koji ne rade i sva ostala područja koja se mogu pojmiti. Te sile uspijevaju istodobno pokrenuti nemjerljivo mnogo suučinaka, tj. učinaka koji djeluju zajedno, dok te ne obavije osjećaj totalnog uništenja i sile koju ne možeš nadvladati.

Novinar Renzo Allegri, u knjizi Kroničar iz pakla, prenosi razgovor s glasovitim rimskim egzorcistom ocem Germanom Venturom.

Egzorcist mora biti čovjek velike vjere, jer samo uz Božju pomoć može poraziti Đavla. Tijekom obreda, Zli se katkad okomljuje na egzorcista predbacujući mu skrivene grijehe, koje je skrivio mnogo godina prije, a koje može poznavati samo osoba na koju se to odnosi. Kad ga tko otjera, zloduh se uvijek osvećuje. Svi mi koji vršimo tu službu navikli smo na đavolske prijetnje. Kada oslobodim opsjednutoga, mogu očekivati svakojake nevolje: vrućicu, boli, nesreće, besane noći u kojima me salijeću prikaze i zvukovi. No ne valja preplašiti se. Treba se usprotiviti Zlome, jer inače se uzjoguni i počinje otkazivati posluh. (R. Allegri, Kroničar iz pakla, Milano, 1995., str. 95)

Ulomak iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima“ talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.