Foto: Pixabay
Vjerojatno se većina nas još uvijek pomalo ljuti na svoje voljene. Možda zamjeramo ocu koji nam, primjerice nikada nije vjerovao, ili samosvjesnoj, egoističnoj majci. Terezijin cijeli duhovni život počivao je na činjenici da je usprkos ranom gubitku bila pažena, mažena, prihvaćena i voljena kao dijete. Što je s nama ostalima koji možda nismo bili te sreće? Što je s nama ostalima koji umjesto toga cijeli život osjećamo strašan poriv za ljubavlju, da nam ona nedostaje? Terezija pokazuje da nije bitno što se dogodilo u našem djetinjstvu, nego što mi odlučimo napraviti s njim: u konačnici, mnoga su djeca bila voljena poput nje, ali nisu proglašena svecima. Mnogi su patili poput nje, ali nisu postali ništa ljubazniji, nego čak ogorčeniji.
Djetinja: puna povjerenja, života, zadivljena
Terezijin je dar bio da je pretrpjela rani gubitak, ali odlučila je ostati poput djeteta. Ne djetinjasta, jer je od malena bila zrelija od svoje biološke dobi, nego djetinja: puna povjerenja, života, zadivljena:
(…)
Mnogi od nas sličnih zatvaramo se kad nas povrijede; dižemo neprobojne zidove. Govorimo si da nećemo drugi put biti tako lakovjerni. Neće nas opet svijet preveslati. Nećemo biti dudeki.
Odabrati ne zatvoriti se nego se i dalje otvarati zahtijeva savršenu čistoću srca. Odabrati ostati ranjiv, znajući da ćemo zbog toga nužno i dalje patiti, zahtijeva izvanserijsku hrabrost. Unutar ili van samostanskih zidina nećemo biti pošteđeni žalovanja, tragedija ili duhovnih kriza u bilo koje doba. Ne možemo promijeniti prirodni tijek. Ono što možemo jest promijeniti stav prema kojem živimo i umrijeti samima sebi.
Molitva
Gospodine, pomozi nam sjetiti se da su događaji našeg rođenja i odrastanja u obitelji samo to: događaji koji ne određuju koliko smo stvarno vrijedni i ljubljeni.
Pomozi nam prepoznati oklop ljutnje i povrijeđenosti kojom se pokušavamo zaštititi od svijeta.
Pomozi nam da se toliko ne mučimo nastojeći popraviti sve, sve „upotpuniti” i „ozdraviti”, iskorijeniti u sebi sve što je slomljeno i slabo.
Pomozi nam sjetiti se da možemo jedni druge utješiti jednostavno živeći ono što jesmo u svakom trenutku.
Pomozi nam sjetiti se da, kao što je Terezija izabrala svaku, pa i najmanju mašnicu i konac, tako i ti izabireš svakog od nas.
Iz knjige „Košulja od vatre. Godina dana u društvu svete Male Terezije“ autorice Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Preporučamo i ovaj ulomak:
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
