Paklare su red riba unutar razreda kružnostih, iz nadrazreda besčeljusnika. Ima ih mnogo vrsta, slatkovodnih i morskih. Smatraju se primitivnima. Već 500 milijuna godina ti živi fosili gotovo se uopće nisu promijenili. Paklare nemaju čeljusti, a okrugla usta s rožnatim zubima oblikovana su za prisisavanje. Imaju jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora. Tijelo im je oblo, duguljasto, glatko i sluzavo, blijedožućkaste ili sive boje, sa zelenkastim i crnim šarama na leđima i bokovima te podsjećaju na jegulje. Veličina im ovisi o vrsti te varira od desetak centimetara do metra. Hrane se sitnim životinjama i ikrom.

Slatkovodne paklare ili piškori prožive cijeli život u slatkim vodama. To su ribe nizinskih voda crnomorskog sliva. Mogu preživjeti i u uvjetima u kojima bi svaka druga riba uginula. Uz pomoć jednog crijeva apsorbiraju kisik iz zraka i stvaraju zalihe, pa mogu ukopani u vlažnu mulju opstati i mjesec i više dana. Žive u sporim rijekama i kanalima. Ukopavaju se u mulj, tako da im samo glava viri, a tijekom ljetnih mjeseci, kada voda opadne, kriju se u gustu vodenom bilju. Hrane se po danu, sitnim ljuskarima s dna, ali izbjegavaju jako sunce. Zanimljivo je da, ako ih pojede, naprimjer, patka, mogu izići kroz crijevni otvor potpuno neozlijeđeni.

Morske paklare žive uz obale europskih mora, uza zapadne obale Afrike i istočne obale Amerike. Spolno zrele jedinke, od jeseni do proljeća, putuju uzvodno u rijeke na mriještenje. Putem ne jedu ništa, a obično se prisišu uz losose ili druge ribe, koje ih nose do hladnih i bistrih brzica. „Domaćinima“ piju krv i stružu njihovo meso. Veće, zdrave ribe, uglavnom preživljavaju takve napade, zadržavajući nakon toga samo tipičan okrugli ožiljak. Manje, mlade i bolesne ribe mogu od takvih napada i uginuti. Paklare se mrijeste u gornjim tokovima potoka i rijeka. Za to im je potrebna šljunčana podloga i prohladna voda bogata kisikom (to je razlog zbog čega ih nema u tropskim područjima). Nakon izlaska iz jajašca, još slijepe larve, koje imaju samo rudimentarne oči, ukapaju se u pješčane dijelove vodotokova. Slijepe ličinke žive od dvije do četiri godine zakopane u mulju. Glava im ostaje vani i hrane se mikroorganizmima iz vode. Nakon radikalne pretvorbe tjelesne građe od larve do odrasle životinje, koja se događa uglavnom nakon razdoblja od četiri do sedam godina (što ovisi o vrsti), većina vrsta odlazi nizvodno do mora, gdje živi parazitski, obično blizu obale, do 18 mjeseci, dok ne postigne spolnu zrelost. Kada dosegnu spolnu zrelost, vraćaju se ponovo u riječne tokove radi mriještenja. Nakon mriještenja ugibaju.

Nisu li ta stvorenja nevjerojatno čudesna?

Mudr 13,1