Zimsko sunce tvrdoglavo
Guste oblake kida,
Maglu i paučinu
S prirode, a i sa srca skida…
U krug se vrti vrijeme,
I duša kao da shvaća
Da davno posađeno sjeme
Kroz cvjetove se vraća!
Kao da netko je navio
Budilicu nevidljivu,
I oku, još snenom, otkrio
Slutnju proljeća stidljivu!
Nečujni glas iz smrti
U život nas zove,
Tebe i mene, u prostranstva,
U neke pohode nove!
I poznatom se, odnekud, čini,
Ta čarobna prizma,
Srce već odgovor zna:
Počela je još jedna Korizma!
Pokušat ću i ove godine
Bar korak bliže Tebi prići,
Premda, već znam iz iskustva
Da to tako lako neće ići!
Neće me nikakav post
Niti odricanje dovesti do Tebe,
Ako ne smognem snage prijeći taj most
I odreći se sebe!
Moja je želja ostala ista:
Stići pred Tebe neokaljana, čista!
Zato, molim Te, ugasi svijeta buku,
Pokaži mi put, Gospodine,
Povedi me za ruku! ❤
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
