Foto: Simona Mijoković, Facebook
Simona Mijković na svom je Facebook profilu podijelila svjedočanstvo kako je Gospodin na sam dan Tijelova pohodio njezin dom kroz malenu djevojčicu i njezinu majku, te kako se poslužio njome da nahrani ovu obitelj. Napominje, vjera bez djela je mrtva!
Njezino svjedočanstvo vam prenosimo u cijelosti:
Blagdana Tijelova. Meni najvažniji dan. Kroz cijeli dan dolaze mi svjedočanstva mnogih osoba koje mi svjedoče o ljubavi prema Euharistiji.
O ljubavi prema svetoj misi.
Zahvaljujem, cijelo moje biće zahvaljuje o svemu što nam Gospodin kroz Svetu Pričest daruje. Ali znate onu: vjera bez djela mrtva je. Da. Sve što je pisano to se očituje, i kada potpuno otvorimo srce, Gospodin se očituje.
Tako je bilo i jučer…
Svi su jeli i nasitili se
Prije svete mise u srcu odzvanjalo mi je: ‘Žedan sam.’
Nisam dobro čula, tj. mislila sam da ‘umišljam’… Prikazala sam svetu misu na osobne nakane uz osobne molitve Gospodinu.
Kako sam sjedila na kraju crkve, u srcu mi došlo ‘otiđi blizu Oltara’. I krenem i sjednem blizu Oltara.
Sveta misa je počela…
Moj duh je radostan, a srce kliče, cijelo vrijeme osjećam milost.
U trenutku Pretvorbe dotrči mi malena djevojčica u naručje: čvrsto me grleći i ne ispušta me iz zagrljaja. Malena djevojčica Ester Maria
I dođe čitanje Evanđelja. Ove riječi duboko su me dotakle: (Lk 9, 11b-17) Svi su jeli i nasitili se. Predajem Gospodinu sve što mi je na srcu, a ono kaže: Gospodine što mi je činiti?
U trenutku Pretvorbe dotrči mi malena djevojčica u naručje: čvrsto me grleći i ne ispušta me iz zagrljaja.
Malena djevojčica Ester Maria.
…nakon mise došlo mi je u srcu opet: ‘Gladan sam.’ Nisam se previše obazirala na riječi, misleći ‘umišljam’…
Išla je sa mnom na svetu pričest, i onda nakon mise došlo mi je u srcu opet: ‘Gladan sam.’ Nisam se previše obazirala na riječi, misleći ‘umišljam’…
I dolazi mama Sarah do mene. Grli me i meni u trenutku dolazi ‘dođite k meni doma’. ‘Ajmo k meni. Imamo trampolin da se Ester igra s mojom djecom a mi ćemo se malo družiti, pričati. Rekla je može s osmjehom.
Hodamo prema autu, a muž gleda širom otvorenih očiju, ništa mu nije ‘jasno’ , a ja mu govorim imamo goste 🙂 .
Došli smo k nama doma i kažem: sad ću vam napraviti nešto za jesti, a u tom trenutku mama Sarah kaže: ‘Gladna sam.’
U sekundi se vraćam na misli iz crkve.
O, Isuse hvala Ti.
Nakon večere dolazi mi u srcu jesu su potrebne majki haljine, ona se radosno nasmije i kaže da je molila Gospodina da joj pomogne i danas je ona kod nas. Zahvaljuje Gospodinu na glas slaveći Ga
Radim ja njima večericu, kuham špagete, radim umak, dinstam ribu, pečem nuggetsee za Ester i djecu i srce mi se smije. Cijelo vrijeme svjedočimo jedni drugima i hvalu darujemo Onome koji je jedino dostojan toga: Ljubljenom Gospodinu.
Nakon večere dolazi mi u srcu ‘jesu li potrebne majki haljine’; ona se radosno nasmije i kaže da je molila Gospodina da joj pomogne i danas je evo kod nas.
Zahvaljuje Gospodinu na glas slaveći Ga.
Vodim ju u sobu i radosno pokazujem što sam pripremila i darujem od sveg srca.
U trenutku sam pomislila koliko sam ‘učinila dobra’, ali Gospodin brzo me vratio k Sebi. Ništa ja nisam učinila nego što mi je dano da učinim. Beskorisni sam sluga
Što čini ljevica neka ne zna desnica i toga se trudim živjeti.
U trenutku sam pomislila koliko sam ‘učinila dobra’, ali Gospodin brzo me vratio k Sebi. Ništa ja nisam učinila nego što mi je dano da učinim. Beskorisni sam sluga. Sve što sam učinila, učinila sam za Njega i bližnjega. Za Ljubav. Ta vjera bez djela mrtva je.
A onda, Gospodin mi je pokazao kroz ljubav mame Sarah i malene Ester koliko je velik, i da Ljubav zaista nema cijene. U trenutku Hvalospjev ljubavi izlio se u moje srce. Malo srce. Srce koje se trudi ljubiti:
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao –
ništa mi ne bi koristilo.
To je TO!
Gospodin je danas zaista pohodio moj dom. Nakon Svete Pričesti došao je u moj dom kroz Sarah i njenu Ester Mariju. Čovjek bi pomislio: pomogao sam danas, nahranio, dao piti, a Gospodin pokazuje da On je taj koji je došao i izabrao osobe koje su donijele prštavu radost u naše srce, u naš dom.
Ništa nije moje, jer sve moje Tvoje je Gospodine. A Ti, Stvoritelju moj, si me unatoč mojoj slabosti pohodio kroz tvoja stvorenja i pokazao što znači ljubiti. Darivati se do kraja. Darivao si mi danas posebnu ljubav, radost i zagrljaj koji su neopisivi. Darivao si mi milost da te nahranim, a Ti da mene pogledaš, zagrliš i pokažeš uvijek iznova: To je Put, Istina i Vječni život. Moj Isus moje sve u Svetoj Hostiji i najmanjima.
I vraćam se na Evanđelje (Lk 9, 11b-17): Svi su jeli i nasitili se. I zaista jela sam Tijelo Kristovo i nasitila se, ljubavlju, radošću, mirom do kraja ❤. A Kraja nema, jer sutra je novi dan. Novo predanje, nova djela, kako bi rekao Sveti Franjo Asiški: braćo, krenimo sve ispočetka jer do sada nismo gotovo ništa učinili.
Pomozi mi Gospodine da činim, s Tobom, u Tebi, Za Tebe. Prema Vječnosti ❤ .
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
