Foto: Milada Vigerova; Unsplash
Mariusz Czaja: Moja molitva ponekada izgleda kao mjesečarenje. Molim i u jednom trenutku shvatim da sam u mislima negdje daleko…
čs. Bogna Mlynarcz: To je veoma dobra molitva.
Mariusz Czaja: Kako se boriti s rastresenošću?
A zašto bismo se protiv nje borili?
Mariusz Czaja: Pa zato da bismo mogli moliti, a ne misliti na sve drugo.
čs. Bogna Mlynarcz: Već smo govorili da je kršćanstvo religija Utjelovljenja. Mi ne trebamo sterilne uvjete za susret s Bogom. Moraju li nam rastresenosti smetati? Moramo li se uopće protiv njih boriti? Ako smatramo da treba, onda to možemo postići samo koristeći određene tehnike istočnih borilačkih vještina…
Mariusz Czaja: ?
čs. Bogna Mlynarcz: Radi se o tehnici koja se temelji na iskorištavanju snage protivnikova udarca. Ako nas tko napada rukom, ne treba blokirati taj udarac, već povući protivnika za ruku tako da izgubi ravnotežu. Nešto u tom smislu. Iako baš nisam vješta u tehnikama borbe, znam da to koristi u duhovnom životu.
Ako nešto u tišini proganja naše misli i osjećaje, to znači da je to za nas važno. Neke misli ili osjećaji dolaze nam u glavu upravo u času molitve da bismo se napokon pozabavili njima
Kad se pokušavamo boriti s našim rastresenostima, one pritišću sve snažnije. Bolje je iskoristiti njihovu energiju za molitvu. Jednostavno, početi moliti sadržajem rastresenosti. Ako nešto u tišini proganja naše misli i osjećaje, to znači da je to za nas važno. Zamolimo dakle Boga za tu stvar. On će nam pomoći promotriti problem iz vlastite perspektive, odnosno u kontekstu njegova djelovanja, milosti i ljubavi u našem životu. Nesumnjivo, neke misli ili osjećaji dolaze nam u glavu upravo u času molitve da bismo se napokon pozabavili njima. To može biti djelovanje Duha Svetoga, a ne rastresenost. U žurbi dana ne mislimo o tome što nam poručuje nutrina, a vrijeme molitve izvlači te skrivene stvari. Naravno, nije to jedini način molitve, jer ako možemo, koncentriramo se na Boga. Obožavamo ga, slušamo. Ali ne uspijevamo se uvijek koncentrirati na taj način.
Ako ostavljamo iza vrata sve naše emocije, napetosti, stresove i brige, pitanje je što uopće ostaje. Tko to uopće moli? Nekakva slika mene, dok ja zapravo ostajem vani?
Ako bismo željeli stupiti u molitvu, ostavljajući iza vrata sve naše emocije, napetosti, stresove i brige, pitanje je što uopće ostaje. Tko to uopće moli, nekakva slika mene, dok ja zapravo ostajem vani?
Za molitvu su neophodne dvije osobe. Bog i čovjek. Ponekad se žalimo da je Bog otišao nekamo i nema ga. Ali zapravo smo najčešće mi oni kojih nema. Nema nas pravih. U molitvi postajemo službeni, kruti, dok cijela naša životna energija, zajedno s tim problemima koje smo nazvali rastresenošću, ostaju vani, iza vrata, jer oni kao ne odgovaraju molitvi. U čovjeku sve može postati područjem molitve. Čak i stvari za koje mislimo da su prljave i loše. One zapravo moraju postati područjem molitve ako želimo da ih Božja milost dotakne i promijeni.
Radi se o tome da Isus ne želi biti naš dragi susjed kojega pozivamo samo u dnevni boravak. Njega možemo i moramo pustiti i u smočnicu i u spremište gdje se nalazi naš uobičajen svakodnevni nered. (Možda netko uvijek i svugdje ima sve uredno?!) Treba reći: „Tadaaam! To sam ja!“
sestra Bogna
Tko kaže da moraš sve kontrolirati i kipjeti od energije? Molitva nije poslovni ručak sa šefom korporacije tijekom kojeg moraš pokazati kompetenciju i dobru prezentaciju. To je susret s prijateljem koji te prihvaća više nego što ti samog sebe prihvaćaš
Sjećam se kako je oslobađajuća za mene bila svijest da me Gospodin Bog ionako poznaje i da se ne moram pred njime pretvarati. Kao da se to podrazumijeva, ali za mene je to bilo poput otkrića Amerike. Što možemo zamaskirati pred Bogom? Prema tome ne škodi moliti. Ponekad govorimo da smo u lošem stanju, da nas boli glava ili smo umorni i ne možemo se moliti. Odakle ta ideja da za molitvu moramo biti spremni i puni snage? Tko kaže da moraš sve kontrolirati i kipjeti od energije? Tko ti je to utuvio? Molitva nije poslovni ručak sa šefom korporacije tijekom kojeg moraš pokazati kompetenciju i dobru prezentaciju. To je susret s prijateljem koji te prihvaća više nego što ti samog sebe prihvaćaš. Tijekom molitve možeš biti umoran, bezvoljan, ne uspijevajući izvući iz sebe ni jedne uzvišene misli. I to će biti veoma dobra molitva. Možeš čak i zaspati tijekom molitve. Ako prije nego zaspiš uspiješ reći: „Gospodine Bože, umoran sam, ali te volim!“, dobio si dva u jednom – molitvu i san (smijeh).
„Tko je to izmislio da ustajemo na molitvu usred noći? (Odnosno, u 6 ujutro.)“ Nisam se mogla pomiriti s tim sustavom dok nisam shvatila jednu stvar…
Ja sam jedna od onih ljudi koji se, neovisno o tome kada idu na spavanje, bude poslije osam sati. To je prava nesreća u mojem redovničkom životu (smijeh). Duboko sam uvjerena da Duh Sveti uopće ne radi prije osam sati, a jutarnja molitva počinje mnogo, mnogo ranije. Često sam mislila: „To je najgore vrijeme za molitvu. Tko je to izmislio da ustajemo na molitvu usred noći? (Odnosno, u 6 ujutro.)“ Nisam se mogla pomiriti s tim sustavom dok nisam shvatila jednu stvar. Iako ujutro dolazim u kapelu slaba, nesposobna izvući iz sebe bilo kakvu uzvišenost, postajem podatnija za Božju milost. Tada ne smetam Bogu. Dovoljno je prihvatiti to stanje da bismo ga dobro iskoristili.
Mariusz Czaja: Molite li u jezicima?
čs. Bogna Mlynarcz: Nekada. (…)
Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Na Interliberu, od 12. do 17. studenoga 2019., knjigu možete kupiti po prigodnoj sajamskoj cijeni!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
