Foto: Shutterstock
Ako u srcu ne posumnjamo nego vjerujemo – doista, bit će nam
Mnogo puta, moleći se Bogu za nešto, ne dobivamo Njegovu pomoć, milost, ljubav, kao da naše molitve, reklo bi se, nisu uslišane. Kad spoznamo da nismo dobili nešto za što smo molili, još više pojačamo dozu „molitava recitacija”, sjetimo se devetnice koju smo davno trebali izmoliti i još za kraj dodamo litanije koje smo zadnji put molili kao dijete dok smo s bakom odlazili na molitvu krunice. Ako molimo samo nabrajajući, nikada nećemo primiti, naći ili otvoriti vrata. Nećemo ne zato što nismo dovoljno molili već zato što nismo vjerovali i/ili povjerovali da nam je Bog to već dao. Nismo povjerovali u srcu. Sjetimo se Isusovih riječi: Rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! (Mk 11, 23).
Takva je snaga molitve; „sve je moguće onomu koji vjeruje”
Katekizam Katoličke Crkve slikovito nam, kroz prispodobe, govori o tome kako za sve moramo moliti s vjerom pa tako: »kao što se Isus Ocu moli i zahvaljuje prije no što će primiti njegove darove, tako i nas uči toj sinovskoj smjelosti: „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli” (…) (Mk 11,24). Takva je snaga molitve, „sve je moguće onomu koji vjeruje” (Mk 9,23), vjerom „koja ne sumnja” (Mt 21,22). Koliko je Isus ražalošćen zbog „nevjere” svojih najbližih (Mk 6,6) i „malovjernosti” učenika (Mt 8,26), toliko je zadivljen „velikom vjerom” rimskog satnika i Kanaanke« (KKC, br. 2610).
Željan je naše vjere i željan je podići nas pri svakome padu
Svjesni smo kušnji, i koliko je teško vjerovati kada se nađemo pred životnim poteškoćama, u lošoj financijskoj situaciji, kada se razbolimo mi ili naši bližnji, kada nas isključe iz društva itd. Slabi smo i Bog to zna mnogo bolje od nas samih. Znao je to još prije nego što nas je stvorio. Njegovi smo. Željan je naše vjere i željan je podići nas pri svakome padu. Mi jedino trebamo ne posumnjati u njegovu nježnost i milost. Stoga vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali (Jl 2,12-13).
Njegova sveta volja je uvijek krajnji ishod
Bog nas uvijek čuje. Jedino što mi ne čujemo da nas je on čuo i tada stalno i iznova molimo za nešto što smo već davno trebali predati u Njegove ruke. On je konačna Istina. Dakle na pravilan način: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. (Mt 7,7-8)
