Seljaci su često viđali gavrana koji je dolazio Padre Piju noseći mu hranu Šezdesetih sam godina prošlog stoljeća bio u Pietrelcini, rodnom mjestu Padre Pija, kako bih prikupio svjedočenja ljudi koji su ga poznavali, za seriju članaka koje sam pripremao, a u kojima sam se želio pozabaviti njegovom mladošću...

Foto: Pixabay

Velika čudesa, kao što su iscjeljenja neizlječivih bolesnika, čitanje misli ili predviđanje budućih događaja nisu se događala svaki dan. No, mnogi mali svakodnevni događaji, isto tako lijepi i neobjašnjivi, a koji su se događali kao posljedica spleta neočekivanih slučajnosti, neprekidno su se zbivali i to na osobit način prijateljima Padre Pija, onima koji su mu bili odani i koji su zahtijevali njegov zagovor i zbog običnih sitnica.
To se događalo posebice kada je Padre Pio bio mlad i dok se još nije znalo za njegovu svetost.

…osobe, koje su poznavale i posjećivale Padre Pija, ispričale su priče o njemu, koje su mogle izgledati kao plod mašte

Šezdesetih sam godina prošlog stoljeća bio u Pietrelcini, rodnom mjestu Padre Pija, kako bih prikupio svjedočenja ljudi koji su ga poznavali, za seriju članaka koje sam pripremao, a u kojima sam se želio pozabaviti njegovom mladošću. Tada su još bile žive neke osobe koje su ga poznavale kada je, kao mlad svećenik, mučen tajanstvenim bolestima, kod kuće proveo šest godina. Bile su to godine neobjašnjivih vrućica koje su dosezale 48 °C, a o kojima sam već opsežno govorio. Dakle, te osobe, koje su poznavale i posjećivale Padre Pija, ispričale su priče o njemu, koje su mogle izgledati kao plod mašte.

Gavran i Padre Pio

Seljaci su, često, ujutro viđali gavrana koji je dolazio Padre Piju u tu kolibu, noseći mu hranu

Padre Pio volio je odlaziti u polja gdje je mogao moliti u potpunoj tišini i samoći. Ponekada bi od kuće izbivao danima i noćima. Njegov brat Michele, zabrinut, sagradio mu je kolibu, kako bi se mogao skloniti od sunca i od noćne vlage. Seljaci su, često, ujutro viđali gavrana koji je dolazio Padre Piju u tu kolibu, noseći mu hranu.

Prekrasan zbor i zvona

Jedne večeri, hodajući niz ulicu s prijateljima, iznenada je zastao i rekao: „Čujete li?”
„Što to?” upitali su ga.
„Prekrasan zbor i zvona koja zvone.”
Nitko nije ništa čuo i počeli su zadirkivati Piuccia (kako su Padre Pija u mladosti zvali od milja), govoreći mu da ima „vizije”. No, četrdeset godina kasnije, sjetili su se te rečenice, kada je na mjestu gdje je Piuccio čuo zvona i zborove, izgrađena velika crkva.

Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Hit knjigu možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.