Duhovnost

SEDAM SPASONOSNIH BOŽJIH IMENA Zašto moderni teolozi osporavaju da Bog i danas liječi „Jedno od spasonosnih imena Božjih je Jahve Rafa, Ja sam Gospodin koji te ozdravlja. A ipak mnogi si uzimaju pravo da ga izvade iz Riječi Svemogućeg Boga. Da tvrde da je Bog odbacio taj dio spasonosne službe i ostavio nas bez fizičkog iscjeljenja za naše slomljeno tijelo…”

Zašto moderni teolozi osporavaju da Bog i danas liječi

Sedam spasonosnih imena Božjih pokriva cjelokupnu službu Božju i čitav Božji stav prema izgubljenoj rasi:


Jahve Jireh: „Gospodin proviđa” (Postanak 22,14). Ime koje je ovjekovječio Abraham kada je Bog za žrtvu umjesto Izaka providio ovna.

Jahve Šama: „Gospodin je ovdje” (Ezekiel 48,35); Gospodin je uvijek nazočan.

Jahve Nisi: „Gospodin naš stijeg” (Izlazak 17,15). Stijeg podrazumijeva mjesto okupljanja. Ovo ime je spomen na pobjedu u pustinji nad Amalečanima u Izlasku 17.

Jahve Šalom: „Gospodin naš mir” (Suci 6,24).

Jahve Roi: „Gospodin moj pastir” (Psalam 23,1).

Jahve Tsidkenu: „Gospodin – naša pravda/pravednost” (Jeremija 33,16). Samo Bog daje čovjeku pravednost.

Jahve Rafa: „Gospodin koji te liječi” (Izlazak 15,26: „Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje”, i tijelu i duši).

Neki teolozi tvrde da Bog više nije Jahve Rafa

Sedam je božanski broj. To je cjelovit broj. Ako bismo ijedno od tih imena ispustili, učinivši da Bog ima šest spasonosnih imena, imali bismo ljudski broj. Lišili bismo Boga jedne od njegovih osobina.

Jedno od spasonosnih imena Božjih je Jahve Rafa, Ja sam Gospodin koji te ozdravlja. A ipak mnogi si uzimaju pravo da ga izvade iz Riječi Svemogućeg Boga. Uzimaju si pravo da tvrde da šest spasonosnih imena, s njihovom važnom odgovarajućom službom, još uvijek funkcionira, ali ne i sedmo. Da Bog više nije Jahve Rafa, da je odbacio taj dio spasonosne službe i ostavio nas bez fizičkog iscjeljenja za naše slomljeno tijelo.

Zaboravlja li Gospodin svoju djecu?!

Što se dogodilo? Postali smo svjetovni, formalni, materijalistički, racionalni, tako da je razum zbacio vjeru. Otjerali smo Duha Svetog i onda smo morali uvesti neko vjerovanje da pokrijemo svoj nedostatak sile. Moderan teolog kaže: „Tijekom prvog stoljeća i dok Crkva nije postala silna i dobila dobar zamah, Bog je koristio iscjeljivanje bolesnih i dopustio da sila uđe u Petra, Ivana i Apolona, ali znate, na kraju apostolskog doba ti su znaci i čuda bili uzeti natrag u slavu i Crkva je ostala da se bori sama.”

Međutim, ne postoji nijedna izjava u Riječi Božjoj koja bi potkrijepila tu teologiju! Mi imamo istog Isusa. Mi imamo istog Isusa. Istu čudotvornu silu. Gospodin je pažljiv prema svojima, on ne zaboravlja svoju djecu. Aleluja!

Prema tekstu u časopisu “Put života”, autora Charlesa Pricea, br. 410.

Priredila Martina Vidaković; Book.hr

  • 2
  •  
  •  
  •  
Na vrh