Foto: Shutterstock
„Moj sin ne zaslužuje moje poštovanje”
„U redu, Emersone, dobro, slažem se da nemam pravo biti gruba prema njemu. Kao što si rekao, nijedno ljudsko biće nije vrijedno prijezira. Ali moj sin ne zaslužuje da ga poštujem. Postoji li u tome zlatna sredina?”
Ne. Majka će prema svome sinu pokazati poštovanje i pozitivan stav i onda kada on čini nešto što nije dobro ili će mu svojim negativnim stavom pokazati da ga ne poštuje zbog njegovih krivih odabira. Ne postoji treća mogućnost.
Tajna je u tome da u svome sinu prepoznate dvije dimenzije. Sjećate li se što je Isus rekao svojim učenicima kada su pozaspali dok je on molio u Getsemaniju? „Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.” (Mt 26,41) Isus je izrazio svoje razočaranje zbog toga što su oni zaspali dok ih je on zamolio da bdiju. On nije niti kaznio niti nagradio njihov propust. Međutim, on je poštovao njihovu unutarnju želju da učine što je ispravno. On je poštovao to što je njihov duh voljan. Isus je poštovao njihov voljan duh, iako nije odobravao što im je tijelo slabo.
To su te dvije dimenzije u vašemu sinu: duh i tijelo. Kada on u svome tijelu padne, trebate ga opomenuti za neprihvatljivo ponašanje, ali neka to nikako ne bude nešto poput: „Osjećam prijezir prema onome što si ti kao ljudsko biće, prema tvome duhu. To mi je odvratno.”
Istina se sastoji u tome da iskazavši poštovanje prema duhu svoga sina, vi ne povlađujete grijehu koji čini njegovo tijelo. Majka može reći: „Ne poštujem tvoje loše odluke. Ljuta sam zbog njih i zbog takvog ćeš ponašanja snositi posljedice.” Ali onda treba dodati: „Vjerujem da duboko u svome srcu imaš dobre namjere. Poštujem osobu kakvom te je Bog stvorio i izdržat ćemo i ovu krizu.”
Pazite da ne prijeđete crtu i prezrete njegov duh jer je njegovo slabo tijelo posrnulo. Oponašajte način na koji je Isus uzvratio svojim učenicima. Dok ga opominjete za neprimjereno ponašanje, bez obzira što je učinio, svakako zadržite pozitivan stav prema njegovu duhu.
Mamino lice
„Ali, Emersone, ja se svome sinu nikada ne obraćam s nepoštovanjem.” Izvrsno. A kako djelujete naizvan kada ste nezadovoljni njegovim ponašanjem? Može li on iz izraza vašega lica iščitati podcjenjivanje i prijezir? Ne kažem da to činite, nego vas pitam može li on to naslutiti iz načina na koji ga gledate? Iako nikada nemate namjeru sinu iskazati nepoštovanje, činite li to nesvjesno?
Priznajem da na ovome mjesto malo generaliziram, ali kada je žena uznemirena, to muškarcima može izgledati kao izraz nepoštovanja. Oči joj potamne. Lice joj se stisne. U nevjerici okreće očima. Mašući glavom, uzdiše s izrazom gađenja na licu. Prijeteći maše prstom. Uznemirena stavlja ruke na bokove i prodornim pogledom fiksira krivca. Zatim progovara odrješitim tonom. Pod naletom estrogena iz njezinih usta izlaze riječi nepoštovanja takvom brzinom da iznenađuju i nju samu, a pod tom bi se paljbom otrijeznio i pijani mornar. Tom prilikom ona riječima izražava svoj prijezir.
Iako su takvi izljevi često posljedica povrijeđenosti, frustracija i iscrpljenosti jer ona sebe neprestano daje, nema isprike za pogled pun prijezira upućen sinu jednako kao što tata ne može opravdati bijesan pogled pun neprijateljstva prema svojoj kćeri. Mama mora zadržati pozitivan stav prema duhu svoga sina bez obzira na sve.
Zdrav nam razum govori da prijezirnim pogledom nikada nećemo potaknuti, osnažiti ili pozitivno djelovati na sinovljevo srce. Čak i svjetovni znanstvenici prepoznaju važnost bezuvjetno pozitivnog stava.
Znanost
Rezultati istraživanja na temu poštovanja pokazuju sljedeće: „Uspješan odnos često ovisi o našoj sposobnosti da ʽiskomuniciramoʼ poštovanje i izbjegnemo ʽiskomuniciratiʼ nepoštovanje. Ponekad se izražavanje poštovanja čini samo sebi svrhom, ali ključ je u tome da takvu komunikaciju onaj kome je usmjerena shvati izrazom bezuvjetnog poštovanja, a ne sredstvom manipulacije.”[1] Iako je ponekad komplicirano prenijeti poruku bezuvjetnog poštovanja, rezultat je gotovo uvijek pozitivan kada je takva komunikacija uspjela.[2]
Ako je to jasno jednom znanstveniku, koliko to više treba činiti majka koja ljubi Krista. Štoviše, Isus nas je toliko ljubio da je umro za nas dok još bijasmo grešnici te želi da budemo dionici njegove slave u vječnosti, što za nas predstavlja dar nad darovima, a potpuno je nezaslužen (Rim 5,8-11). To se zove poštovati drugoga! Oni koji nasljeduju Krista trebaju, čak više od drugih, zauzeti prema drugima upravo takav pozitivan stav bezuvjetnog poštovanja. Razlog je tome u suštini našega bića koje dolazi iz vječnosti. Svaka majka u svome sinu treba vidjeti Božju sliku i poštovati je. Svaka majka treba promatrati svoga sina onako kako ga Isus vidi: Duh je voljan, ali je tijelo slabo.
- Lauren Mackenzie i Megan Wallace, „The Communication of Respect as a Significant Dimension of Cross-Cultural Communication Competence”, Cross-Cultural Communication 7, br. 3 (2011), str. 11.
- Bernd Simon, „Respect, Equality and Power: A Social Psychological Perspective”, Gruppendynamik und Organisationsberatung 38, br. 3, (2007), str. 309-26.
Iz knjige „Majke i sinovi” autora dr. Emersona Eggerichsa. Knjigu do nedjelje 26. kolovoza možete nabaviti po sniženoj cijeni od 70 kuna (redovna cijena iznosi 100 kuna). Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!
O knjizi „Majke i sinovi“
„Nikada nije ni prerano ni prekasno da majke počnu primjenjivati ovu poruku poštovanja, a njihovi sinovi za to nikada nisu ni premladi ni prestari!”
Sarah Eggerichs
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
