Foto: Pixabay

Prisutnost i glasovi prate je od 3. godine

Sara je djevojka od trideset godina. Iz jednostavne obitelji, treća od triju kćeri. Otac je radnik, a majka službenica. Od malena, u dobi od tri godine, oko sebe osjeća neke prisutnosti čije podrijetlo ne zna. Njima se pridružuje jedan ili više glasova koji joj kontinuirano i opsesivno govore u glavi. I često ponavljaju da se žele igrati s njom, da su njezini prijatelji te da je nikad neće ostaviti. Sara im vjeruje, no ima problema sa spavanjem i gotovo ništa ne jede. Sara se boji to reći roditeljima i stoga o svemu što joj se događa šuti do svoje četrnaeste godine. Jedne večeri, očajna zbog malo sna i slabog apetita, čemu roditelji nisu pridavali važnost, ispriča im o tim prisutnostima i glasovima koji je prate od njene treće godine.

Uz sav trud liječnika ne uspijeva se otkriti uzrok Sarinog nespavanja i nedostatka apetita. Nema ni medicinskog poboljšanja uz sve ono što Sara uzima i lijekovi se pokazuju neučinkovitima

Tad uznemireni roditelji započinju niz konzultacija s liječnicima, dijetolozima, psiholozima, psihijatrima. Sara obavlja brojne preglede i smještena je u ustanove za mentalne poremećaje. Sari se prepisuju razni psihijatrijski lijekovi, obavlja različite preglede i tretmane. Uz sav trud liječnika ne uspijeva se otkriti uzrok Sarinog nespavanja i nedostatka apetita. Nema ni medicinskog poboljšanja uz sve ono što Sara uzima i lijekovi se pokazuju neučinkovitima. Sara je puno puta hospitalizirana u psihijatrijskim ustanovama.

Iako je lijepa djevojka, Sara je jako mršava, ima izduženo, blijedo lice, tamne krugove oko očiju, uvijek je nervozna, lako plane, ima krize…

Njezino lice i stas odražavaju nedostatak odgovarajućeg odmora i oskudnu prehranu. Iako je lijepa djevojka, Sara je jako mršava, ima izduženo, blijedo lice, tamne krugove oko očiju, uvijek je nervozna, lako plane, ima krize koje se ponekad zamjenjuju za one epileptičke i beskorisno se tretiraju lijekovima. Unatoč svemu, Sara uspijeva studirati, diplomirati i zaposliti se kao pomoćna učiteljica u školi, a zatim konačno kao asistentica u jednoj ustanovi za starije osobe. Kad nastupe krize, koje djeluju kao epileptičke, stigne li, trči skriti se u kupaonicu, no ponekad ih ne uspijeva skriti i tad pozivaju hitnu pomoć koja je odvozi u bolnicu.

Tjelesnim poteškoćama pridružuju se i poniženje te sram zbog pojave koju ne uspijeva razumjeti, kontrolirati i objasniti. Kolege na poslu shvaćaju da Sara nije dobro, imaju razumijevanja sa smjenama i pomažu joj u radu. Navršila je trideset godina i tad u pratnji majke i sestara dolazi kod svećenika egzorcista prema savjetu svog župnika.

Put oslobođenja trajat će godinu i sedam mjeseci

Ugledavši prvi put Saru na ulazu u prostoriju u kojoj sam primao, primijetio sam njezinu duboku nelagodu. Kad je sjela, nije mogla gledati svete slike, pogotovo raspelo i Gospin kipić koji su bili na stolu. Dok sam postavljao neka pitanja, kako bih shvatio njezinu situaciju i priču, oči su joj se stisnule sa zastrašujućim izrazom, a zjenice se raširile i postale intenzivno crne. Teško je i nevoljko odgovarala na pitanja.

Sara očito nije prisutna, kad izađe iz transa, kaže da se ničeg ne sjeća, oči joj postaju crvene, a zjenice tako proširene da šarenica nestaje. U narednim danima očitovanja demona sve su očitija i snažnija

Na sljedećem susretu započinjem molitvu i odmah, već na zaziv svetaca, Sara pokazuje nelagodu, sve dok ne započne monotono pjevanje koje se pojačavalo kako bi nadglasalo molitvu. Sara očito nije prisutna, kad izađe iz transa, kaže da se ničeg ne sjeća, oči joj postaju crvene, a zjenice tako proširene da šarenica nestaje. U narednim danima očitovanja demona sve su očitija i snažnija. Tijekom molitve egzorcizma Sara se izvija na gumenoj podlozi postavljenoj kako bi se izbjegle ozljede, pokušava se ozlijediti, vrišti i laje poput psa.

Ponekad zli duh vrijeđa i Saru i mene, prijeti te obećava da će biti nasilan prema njoj. Svaki put kad dođe, pokazuje nelagodu i pogled joj, pri samom pogledu na svete slike i raspelo ili čak na mene, poprima zastrašujući izgled, ponekad prestrašen, ponekad bijesan.

Nakon niza vrisaka, suza, bijesa, neprijatelj ljutitim, ali istovremeno i molećivim i oholim glasom, pita kamo ću ga poslati. Zapovijedam mu u Isusovo ime da je pustinja njegovo sjedište, a zmija njegovo stanište

Put oslobođenja trajat će godinu i sedam mjeseci, kad mi jednog dana Sara kaže kako od posljednjeg molitvenog susreta prije tjedan dana pati od stalnog slinjenja zbog čega neprestano mora držati maramicu na ustima. Koža na većem dijelu obraza i oko usta postala je crvena od sline što je Sari stvaralo veliku nelagodu, posebno na poslu gdje je morala razgovarati s osobama kojima je pomagala. Započinjemo molitvu i Sara počinje uobičajeno pjevanje, oči joj se izokreću. Nakon niza vrisaka, suza, bijesa, neprijatelj ljutitim, ali istovremeno i molećivim i oholim glasom, pita kamo ću ga poslati. Zapovijedam mu u Isusovo ime da je pustinja njegovo sjedište, a zmija njegovo stanište. Vičući i ljutito se žaleći, odlazi.

Slinjenje odmah prestaje, koža se malo po malo vraća u normalno stanje i postaje ružičasta, pogled postaje spokojan, a oči se zaobljuju i više nisu stisnute. Lice koje više nije izduženo, zaokružuje se, bjelkasta boja kože postaje ružičasta, Sarin je pogled obasjan neizmjernim osmijehom u kombinaciji sa suzama radosnicama. Bog joj je dao potpuno oslobođenje, i to zauvijek.

Predivna nasmijana djevojka

Sljedećih dana povremeno kontaktiram Saru da čujem kako je i kaže mi da je spokojna, mirno spava, ima apetit i vratila se društvenom životu s brojnim prijateljima. Susrećem Saru nakon četiri mjeseca i gotovo je ne prepoznajem: predivna nasmijana djevojka u izvrsnoj formi. Saru su trideset godina smatrali psihički bolesnom osobom što uopće nije bila.

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.