Foto: Pixabay
Stavio si svoj život na raspolaganje Evanđelju, u službu Crkve. A Crkva te je, kroz lice brata biskupa ili superiora, zatražila baviti se službom, zajednicom.
Nisi šef zajednice, niti karizmatični guru ili izvršni direktor neke tvrtke.
Ti si brat među braćom, kojega je Bog pozvao naviještati Evanđelje na puno radno vrijeme. Primio si sakrament svetoga reda, ne za vlastitu uporabu, već za animaciju zajednice, lomljenje kruha i udjeljivanje oprosta.
Imaš svoj karakter, svoju povijest, svoj senzibilitet i svoj put, sve zajedno stavljeno je u službu povjerene ti zajednice, koju si pozvan ljubiti, prihvaćati i pratiti.
Uvijek sam ogorčen što istu dinamiku vidim pri svakoj promjeni župnika.
Kada dođe novi župnik, kršćani te zajednice ne znaju što mogu očekivati. Hoće li biti simpatičan? Društven? Dostupan? Ili ćudljiv, krut, odbojan?
I na što će se usredotočiti njegova služba? Hoće li se baviti mladima u župi? Ili će biti jedan od onih fanatika za crkveno ruho i tamjan?
To nema smisla!
Sanjam Crkvu…
Sanjam Crkvu u kojoj svećenik, koji je upravo stigao, okuplja zajednicu, sluša što je karakteristično za njezino iskustvo, njezinu posebnost i traži savjet kako im može pomoći u nastavku puta…
Sanjam svećenika koji strpljivo poštuje ono što se događa u župi, bez sukobljavanja s prethodnikom. Bez negiranja do tada učinjenoga kako bi iskazao intimnu i neizrecivu potrebu za potvrđivanjem vlastitoga autoriteta.
sanjam zajednice koje – napokon! – kreću vlastitim putem, neovisne o nazočnosti svećenika, neovisne o njegovoj želji za radom, ne očekujući njegove ideje…
I sanjam zajednice koje – napokon! – kreću vlastitim putem, neovisne o nazočnosti svećenika, neovisne o njegovoj želji za radom, ne očekujući njegove ideje…
Sanjam zrelu Crkvu, raznoliku u svojim mnogobrojnim karizmama, koju čine svećenici, posvećene osobe i laici, koji s oduševljenjem preuzimaju čast i obvezu izgradnje dijela Kraljevstva tamo gdje žive.
Sanjam laike i svećenike koji – napokon! – postaju župa, koji žive među kućama kao stranci kako to etimologija pojma sugerira (op. prev. riječ župa dolazi od grčke riječi παροικία – paroikìa, u značenju stanovati blizu, latinski paroecia „susjed, koji nije iz kuće, stranac koji boravi među građanima toga mjesta“).
Sanjam Crkvu koja će – napokon! – ozbiljno shvatiti Koncil, poznavati ga, provesti u djelo i razmatrati kako taj milosni događaj, taj neizmjeran dar Duha ne bi greškom završio u ladici neostvarenih snova.
Sanjam svećenike koji predslave liturgiju, odnosno skupljaju molitve nazočnih i donose ih Bogu, animirajući okupljene i koji u isto vrijeme predsjedaju zajednicom u ovome jedinstvenom, nesvjetovnom, već crkvenom obliku, koji je iskustvo Crkve.
Iz knjige „Pastiri“ autora Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
