Foto: Shutterstock
Možeš odbiti Krista jer je on ostavio tvoju slobodnu volju doista slobodnom. Spisatelj Philip Yancey obradio je prispodobu kršćanskog filozofa Sørena Kierkegaarda, koja će nam pomoći shvatiti kako nas Bog pokušava spasiti dok istovremeno poštuje našu slobodu. Prispodoba govori o kralju koji voli skromnu djevojku.
Taj kralj nije bio sličan nijednom drugom kralju. Državnici su drhtali pred njegovom moći. Nitko se nije usudio izustiti ni riječ protiv njega jer je imao moć da slomi sve protivnike. Pa ipak taj se moćan kralj smekšao zbog ljubavi prema skromnoj djevojci. Kako da joj izjavi svoju ljubav? Na čudan način njegovo mu je kraljevsko veličanstvo vezalo ruke. Ona sigurno neće odbiti da ju on dovede na dvor, okruni je nakitom i odjene je u kraljevske haljine – njemu se nitko ne usuđuje usprotiviti – ali hoće li ga ona voljeti? Naravno, ona će reći da ga voli, ali hoće li ga doista voljeti ili će živjeti s njim u strahu tugujući za životom koji je napustila. Hoće li biti sretna pored njega? Kako je mogao znati?
„Jer samo u ljubavi nejednaki mogu postati jednaki…”
Ako se do njezine šumske kolibe doveze u svojoj kraljevskoj kočiji, s naoružanom pratnjom koja maše šarenim zastavama… To bi za nju moglo biti previše. On nije htio ropskog podanika. Želio je ravnopravnu osobu koja će ga voljeti i koju će on voljeti. Želio je da ona zaboravi da je on kralj, a ona skromna djevojka i da dopusti da njihova međusobna ljubav premosti jaz između njih. „Jer samo u ljubavi nejednaki mogu postati jednaki”, kaže Kierkegaard. Upravo se s tim problemom susreće Bog u svojoj težnji za nama: ako nas preplavi svojom moći, možda ga nećemo biti slobodni ljubiti (ljubav i moć su često obrnuto proporcionalni). A ako zadržimo svoju slobodu, možda nećemo voljeti njega nego samo ono što nam on daje. Što Bog može učiniti? Evo što je učinio kralj:
Kralj, uvjeren da ne može uzdići djevojku ako ne naruši njezinu slobodu, odlučio se spustiti. Odjenuo se kao prosjak u iznošeni plašt koji je slobodno lepršao na njemu te je potajice prišao njezinoj kućici. To nije bilo samo maska, on je uzeo novi identitet. Odrekao se prijestolja kako bi osvojio njezinu ruku. Upravo je to Bog učinio kako bi osvojio tebe i mene! On se spustio na ljudsku razinu, štoviše spustio se na jednu od najnižih mogućih društvenih razina, na onu sluge. Pavao ovako opisuje Kristovu žrtvu u svojoj Poslanici Filipljanima (2,5-8):
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe ʽoplijeniʼ
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sâm sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.”
Zamislite, Stvoritelj svemira je ponizio sâma sebe tako što je došao služiti, trpjeti i umrijeti od ruku bića koja je stvorio! Zašto je to učinio? Zato što ga njegova neizmjerna ljubav tjera da ponudi spasenje onima koji su stvoreni na njegovu sliku. Uzeo je oblik čovjeka sluge zato što je to bio jedini način na koji nam je mogao ponuditi to spasenje, a da ne zaniječe našu sposobnost da ga prihvatimo…
Možeš odbiti Krista jer je on ostavio tvoju slobodnu volju doista slobodnom. Spisatelj Philip Yancey obradio je prispodobu kršćanskog filozofa Sørena Kierkegaarda, koja će nam pomoći shvatiti kako nas Bog pokušava spasiti dok istovremeno poštuje našu slobodu. Prispodoba govori o kralju koji voli skromnu djevojku.
Taj kralj nije bio sličan nijednom drugom kralju. Državnici su drhtali pred njegovom moći. Nitko se nije usudio izustiti ni riječ protiv njega jer je imao moć da slomi sve protivnike. Pa ipak taj se moćan kralj smekšao zbog ljubavi prema skromnoj djevojci. Kako da joj izjavi svoju ljubav? Na čudan način njegovo mu je kraljevsko veličanstvo vezalo ruke. Ona sigurno neće odbiti da ju on dovede na dvor, okruni je nakitom i odjene je u kraljevske haljine – njemu se nitko ne usuđuje usprotiviti – ali hoće li ga ona voljeti? Naravno, ona će reći da ga voli, ali hoće li ga doista voljeti ili će živjeti s njim u strahu tugujući za životom koji je napustila. Hoće li biti sretna pored njega? Kako je mogao znati?
„Jer samo u ljubavi nejednaki mogu postati jednaki…”
Ako se do njezine šumske kolibe doveze u svojoj kraljevskoj kočiji, s naoružanom pratnjom koja maše šarenim zastavama… To bi za nju moglo biti previše. On nije htio ropskog podanika. Želio je ravnopravnu osobu koja će ga voljeti i koju će on voljeti. Želio je da ona zaboravi da je on kralj, a ona skromna djevojka i da dopusti da njihova međusobna ljubav premosti jaz između njih. „Jer samo u ljubavi nejednaki mogu postati jednaki”, kaže Kierkegaard. Upravo se s tim problemom susreće Bog u svojoj težnji za nama: ako nas preplavi svojom moći, možda ga nećemo biti slobodni ljubiti (ljubav i moć su često obrnuto proporcionalni). A ako zadržimo svoju slobodu, možda nećemo voljeti njega nego samo ono što nam on daje. Što Bog može učiniti? Evo što je učinio kralj:
Kralj, uvjeren da ne može uzdići djevojku ako ne naruši njezinu slobodu, odlučio se spustiti. Odjenuo se kao prosjak u iznošeni plašt koji je slobodno lepršao na njemu te je potajice prišao njezinoj kućici. To nije bilo samo maska, on je uzeo novi identitet. Odrekao se prijestolja kako bi osvojio njezinu ruku. Upravo je to Bog učinio kako bi osvojio tebe i mene! On se spustio na ljudsku razinu, štoviše spustio se na jednu od najnižih mogućih društvenih razina, na onu sluge. Pavao ovako opisuje Kristovu žrtvu u svojoj Poslanici Filipljanima (2,5-8):
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe ʽoplijeniʼ
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sâm sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.”
Zamislite, Stvoritelj svemira je ponizio sâma sebe tako što je došao služiti, trpjeti i umrijeti od ruku bića koja je stvorio! Zašto je to učinio? Zato što ga njegova neizmjerna ljubav tjera da ponudi spasenje onima koji su stvoreni na njegovu sliku. Uzeo je oblik čovjeka sluge zato što je to bio jedini način na koji nam je mogao ponuditi to spasenje, a da ne zaniječe našu sposobnost da ga prihvatimo…
Ulomak iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
O knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist“
Ova će knjiga biti posebno zanimljiva onima koji kršćanstvo smatraju izmišljotinom, a svim će kršćanima poslužiti kao izvanredno sredstvo za jačanje vlastite vjere te kao izvor konkretnih argumenata i dokaza za njezinu obranu.
Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?
Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.
Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.
Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)
Priredila Gabriela Jurković; Book.hr
