Foto: Pixabay
Isus je utjelovljena Božja riječ i zato kad primamo Riječ, primamo njega (Iv 1,1-15), kad poznajemo Riječ, poznajemo Isusovo srce (KKC 112). Zato Riječ primljena u srce može činiti nadnaravne stvari na duhu, duši i tijelu.
Božja riječ (Biblija, Sveto pismo) u misnom je slavlju od najveće važnosti. Iz nje se uzimaju čitanja koja se tumače u homiliji i psalmi koji se pjevaju; njome su nadahnute i prožete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od nje dobivaju značenje čini i znakovi (KKC 1100).
Isus je utjelovljena Božja riječ i zato kad primamo Riječ, primamo njega (Iv 1,1-15), kad poznajemo Riječ, poznajemo Isusovo srce (KKC 112). Zato Riječ primljena u srce može činiti nadnaravne stvari na duhu, duši i tijelu.
Na Svetoj Misi Bog progovara našem razumu, ali i našem nutarnjem čovjeku.
Na svakoj Svetoj Misi Sijač (Bog) sije svoju Riječ kako bi ona u našim životima donijela višestruk rod
Važno je da na Misu idemo sa stavom da je Bogu bitan svatko od nas, da vidi svaku našu potrebu i da želi govoriti svakome osobno. Ponovio bih sljedeće: Bog je sve ljude stvorio kako bi živjeli vječno. Stavio nas je u ovaj svijet kako bismo ovim kratkim životom odredili svoju vječnu sudbinu i zbog toga mu je važan svaki trenutak našeg života. Zato je spreman umiješati se u svaku životnu situaciju u koju ga želimo pozvati, i itekako je spreman govoriti nam osobno.
Može li nas utješiti, ohrabriti, opomenuti, naučiti, voditi… ako nam ne progovori?
Na svakoj Svetoj Misi Sijač (Bog) sije svoju Riječ kako bi ona u našim životima donijela višestruk rod (KKC 1101). Zato je dobro da prispodobu o sijaču dobro upišemo u razum i srce.
Prispodoba o sijaču
Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi:
»Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«
»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi Đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.«
Lk 8,4–8;11–15 (Mt 13,1–9; Mk 4,1–9)
Mnogo smo puta čuli riječi koje smo primili s radošću, koje su nas dotaknule na poseban način; riječi o kojima smo počeli razmišljati, koje su potaknule našu maštu, volju i osjećaje (KKC 2708). Mnoge od tih riječi potaknule su nas da surađujemo s milošću na poseban način, na vremenitu i/ili vječnu korist. No prečesto nismo u tome uspjeli ustrajati, nismo uspjeli sačuvati Riječ, zadržati ju u srcu i nismo donijeli rod.
Božja riječ, sačuvana u srcu, otvara prostor djelovanju Duha – razvija u nama njegove plodove i darove po kojima postajemo blagoslov sebi i drugima
Bog čezne za time da nam osobno progovori jer zna koliko su nam njegove riječi potrebne, koliku snagu imaju kad se nastane i ostanu u srcu. Isus izričito želi da ga ljubimo tako da naučimo primati i sačuvati njegovu riječ u srcu, da naučimo živjeti od Riječi (Iv 14,23-24; Mt 4,4). Božja riječ, sačuvana u srcu, otvara prostor djelovanju Duha – razvija u nama njegove plodove i darove po kojima postajemo blagoslov sebi i drugima.
Nastavak čitajte u knjizi „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“ autora Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
