Foto: Shutterstock
Vjerske družbe trebaju održavati vanjski izgled tih zdanja jer ona predstavljaju družbu. Nekako sam podrazumijevao da će matična kuća Misionarki ljubavi u Rimu također imati takva obilježja. Uostalom, samo zdanje i jest bilo predivno, smješteno u drevnoj palaču poznatoga kompleksa svetog Grgura Velikog, ali to nije kraj priče.
Lijepa građevina iz šesnaestog stoljeća koja je u prošlosti bila sjedište kamaldoleških redovnika sestre su prenamijenile u utočište za beskućnike. Siromasi i beskućnici koje su one svake noći sklanjale s ulica Rima poput kakvih kraljeva živjeli su u jednoj od najljepših rezidencija koje Misionarke ljubavi imaju u svijetu.
Ondje vlada istinsko siromaštvo na tako stvaran i konkretan način da ga se gotovo može dotaknuti
Nasuprot tome, same sestre – redovnice Katoličke crkve i zaručnice Kristove – živjele su u kokošinjcu. Da, upravo tako! One su sagradile mali samostan obnovivši stari kokošinjac. Upravo je taj kokošinjac Majka Terezija željela kao rezidencijalno sjedište Misionarki ljubavi u Rimu. Živeći u krajnjoj jednostavnosti one su ondje primale goste – poznate i utjecajne osobe, biskupe, kardinale, poslovne ljude, političare i obične ljude – pokazujući svakome od njih stvaran primjer posvemašnjeg siromaštva.
Njihov mali samostan uredan je i čist, ali i dalje ima osnovna obilježja kokošinjca. Prostorije su male, a zidovi sivi. Krov nema nikakvu izolaciju, tako da ljeta ondje znaju biti surovo vruća, a zime ledene. Ne postoje ondje nikakve grijalice, a zima čak i u Rimu može biti vrlo hladna. Ondje vlada istinsko siromaštvo na tako stvaran i konkretan način da ga se gotovo može dotaknuti. Hodajući nekom vrstom hodnika koji zgradu dijeli na dva dijela i shvaćajući da mlade sestre ondje žive kao u sirotinjskoj četvrti, mogao sam osjetiti sav užas koji nije mogao rastjerati ni uvijek spreman slatki osmijeh na njihovim licima.
Ne želimo početi služiti siromasima i onda nesvjesno prijeći na služenje bogatima
„Mi Misionarke ljubavi moramo trpjeti s Kristom“, rekla je Majka Terezija kada je vidjele moj izbezumljeni pogled. „Samo na ovaj način možemo sa siromasima dijeliti njihovu patnju. Naš bi red izumro da sestre ne hodaju Kristovim stazama, da ne sudjeluju u njegovoj patnji i da ne žive u siromaštvu.
Strogo siromaštvo naša je zaštita. Ne želimo početi služiti siromasima i onda nesvjesno prijeći na služenje bogatima, kao što se već dogodilo nekim vjerskim družbama. Kako bismo razumjeli i bili u stanju pomoći onima kojima je sve uskraćeno, mi moramo živjeti poput njih. Razlika je u tome da su oni kojima pomažemo siromašni spletom životnih okolnosti, dok smo mi iz ljubavi odabrale biti siromašne.“
Iz knjige „Razgovori s Majkom Terezijom“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Više o knjizi možete saznati ovdje i kupiti ju ovdje.
Knjigu u našem Outletu možete pronaći po sniženoj cijeni od 40 kuna!
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
