Foto: Ured za mlade HBK
Mnoge vjernike slika Milosrdnog Krista podsjeća na njegov dolazak među apostole u danima nakon njegova uskrsnuća. Gospodin prolazi kroz zatvorena vrata, njegova je pojava nekako drukčija, onostrana – nebeska. Apostolu Tomi pokazuje svoje rane i pristaje na ponovnu bol (»stavi svoje prste u moje rane«) samo da bi učenici povjerovali. Tako možemo reći da nam je Gospodin milostivo ostavio – između stotina drugih – i tu sliku kao čudo, putokaz i zrcalo, sve zato da bismo povjerovali i po toj se vjeri spasili za vječnost.
Krist je na toj slici prikazan i kao svećenik. Slikaru je kao model poslužio svećenik, duhovnik sv. Faustine, danas blaženi Mihael Sopoćko, prvi svećenik širitelj Božjega milosrđa prema Isusovoj poruci svetoj Faustini. Isus je odjeven u liturgijsku haljinu, takozvanu albu. Njegova je desnica uzdignuta u istom stavu kakav su do II. vatikanskoga koncila morali držati svećenici tijekom slavljenja svete mise.
Ta uzdignuta desnica blagoslivlja svijet; ne udara ga i ne proklinje, ne prijeti i ne naređuje!
Ta uzdignuta desnica blagoslivlja svijet; ne udara ga i ne proklinje, ne prijeti i ne naređuje! Ako je slika živa – kako nas uvjerava sv. Faustina – onda slijedimo ono što je sljedeće: Gospodin će spustiti desnicu, da nas prihvati, pridigne, primi… Kao što je pružio desnicu Petru u trenutku njegova tonjenja na uzburkanu moru.
Isus Krist u svojem beskrajnom milosrđu čini nad nama znak križa – znak spasenja i Božje pobjede – jer tim činom blagoslova, što ga najupečatljivije primamo tijekom euharistije, želi prekrižiti, odnosno razriješiti čvorove, zavoje i okove koji terete dušu.
Isus Krist u svojem beskrajnom milosrđu čini nad nama znak križa – znak spasenja i Božje pobjede – jer tim činom blagoslova, što ga najupečatljivije primamo tijekom euharistije, želi prekrižiti, odnosno razriješiti čvorove, zavoje i okove koji terete dušu.
Isto tako Gospodin svojom uzdignutom desnom rukom pokazuje prema gore (»… suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi s desna Ocu, za onim gore težite, ne za zemaljskim!« (Kol 3, 1)), jer gubimo se i malakšemo onda kada neprestano gledamo u zemaljske jade.
Također Krist tom gestom svijetu pokazuje svoju ranu, proslavljenu ranu načinjenu čavlom mržnje, neznanja i osvete: kao da želi reći da će i naše rane biti proslavljene kada dođemo gore, k njemu.
Svojim blagoslovom Isus ponekada u svojem milosrđu križa moje planove, ali Bog zna bolje od mene, zar ne?
Svojim blagoslovom Isus ponekada u svojem milosrđu križa moje planove, ali Bog zna bolje od mene, zar ne? Blagoslov dobivam onda kada prihvaćam svoju ranjenost i ranjivost te ih predajem u ruke Milosrdnoga. Primijetimo kako je Kristova desnica otvorena prema nama: Gospodin pruža i nudi svoju ranu kao utočište i sklonište! To je zato tako jer BLAGOSLOV dolazi po RANAMA života, ako ih prihvatim i ako ih stavim u Kristove rane. Moje su rane blagoslov – koja strašna i ujedno spasonosna misao! Vrijedna dubljeg razmatranja.
Ulomak iz knjige „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa” (drugo, nadopunjeno izdanje) autora o. Marka Kornelija Glogovića, OSPPE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
