Duhovnost

PROVJERI JESI LI SPREMAN ZA DRUGI ISUSOV DOLAZAK Došašće nije kupovanje poklona i ukrasa – nego još intenzivnija priprema za Isusov drugi dolazak! U došašću se pripremamo za Isusov rođendan ali i za njegov drugi dolazak. Da je blizu moći će prepoznati samo oni koji su budni! (Pro)budimo se dok još ima vremena!

Došašće nije kupovanje poklona i ukrasa – nego još intenzivnija priprema za Isusov drugi dolazak!

Svake godine u došašću, a to je vrijeme ujedno i početak nove crkvene ili liturgijske godine, Crkva nas preko izabranih svetopisamskih tekstova poziva na budnost i pripravnost u našem svakodnevnom kršćanskom životu. Vrijeme došašća, koje je ujedno i priprava za rođendan Gospodina Isusa Krista, jest vrijeme budnosti i osluškivanja; vrijeme u kojem se na ozbiljan ili, bolje rečeno, na duboko vjernički način, spremamo za Gospodinov rođendan i ulazak u ovaj svijet. Međutim, došašće je ujedno i priprava za Gospodinov ponovni, tj. drugi dolazak na kraju vremena. Dakle, poziv na budnost i pripravnost odnosi se na obje ove otajstvene stvarnosti i one trebaju biti prisutne u životima vjernika kroz cijelu godinu, a ne samo u došašću, iako su, kako to možemo jasno vidjeti, liturgijska svetopisamska čitanja u vremenu došašća uvelike prožeta upravo pozivom na budnost i pripravnost te smo pozvani o njima itekako promišljati i u odnosu na njih propitivati svoj duhovni i svakodnevni život.


Isus i nas poziva na budnost

Isus je u svojim propovijedima i govorima često svoje suvremenike i učenike upozoravao i pozivao da bdiju. Nije to bio isključivo poziv na bdijenje u smislu odsustva sna i truda da se ne zaspe, što je ponekad također potrebno činiti (evanđelja nam jasno svjedoče da je to i Isus znao činiti), nego na bdijenje da nas Sotona svojim lukavstvima ne zavede te da ne upadnemo u sotonsku zamku i tako se odijelimo od Boga, a priklonimo i služimo Sotoni i anđelima njegovim. Nadalje, prije svih važnih trenutaka i odluka u kojima se Isus nalazio prisutan je i Isusov čin bdijenja u kojemu je, povlačeći se u osamu i razgovor sa svojim Ocem, donosio odluke i izvršavao volju Oca svoga na nebesima.

Slijedeći Isusa, i mi smo pozvani na takvu budnost jer će nam samo ona osigurati da doista i izvršimo volju Božju, a ne svoju vlastitu volju. Potrebno je u tišini i na osamljenom mjestu Bogu dati vremena i prostora da nam progovori, da dotakne naše srce i nadahne nas da činimo ono što je njemu milo i drago, a da mi svoje planove, želje i potrebe podredimo Božjoj volji i planu za naš život. Ovo je itekako važan čin u našem duhovnom životu i rastu jer se jedino na taj način i može dogoditi da ne djelujemo protiv Božje volje i da na koncu ne idemo pogrešnim putem i ne činimo ono što Bog za nas nije predvidio. Dar slobode kojim nas je Bog obdario itekako je snažan, pa čak do te mjere da možemo i svome Stvoritelju reći ‘ne’ i Bog će to prihvatiti. Neće nas prisiljavati, nego radije pozivati i poticati da svoju slobodnu odluku promijenimo te se ponovno vratimo na jedini ispravni put, a za nas kršćane taj ispravni put isključivo je Božji put, koji nam je objavio i pokazao njegov Sin, a naš Spasitelj Isus Krist. Odazovimo se Isusovu pozivu na budnost.

Budnost je važna za naš duhovni život

Uvjeren sam da će se duhovni pisci i duhovnici složiti sa mnom kada ustvrdim kako je budnost uistinu vrlo važna kategorija za svakodnevni život svakoga vjernika. Naime, ako doista želimo biti ozbiljni kršćani te ako želimo da naš život bude usklađen prema Božjim zapovijedima i zakonima, potrebno je bdjeti nad sobom, tj. bdjeti nad svojim životom i ponašanjem te pronaći mjesta gdje smo slabi, gdje najviše griješimo te, upravo zbog toga što smo bili budni, možemo i popraviti svoj život te više ne griješiti. Biti budan dakle znači preuzeti kontrolu nad svojim svakodnevnim životom. Onaj tko u životu ‘spava’, a pogotovo to čini u svom duhovnom životu, vrlo lako može skrenuti s pravoga puta, a da to i ne primijeti. Zato nas i Isusov dolazak uopće, a i njegova poruka, žele probuditi iz umrtvljenosti i uljuljanosti u sigurnost ovozemaljskog života ističući i naglašavajući da je prolazan, da mu manjka dublji smisao i da ne može ispuniti čovjekov nutarnji život.

Potrebno je težiti ‘za onim gore’, kako nas uči Sveto pismo, a ne biti samo navezani na ovozemaljsko i prolazno. Zato biti budan znači propitkivati samoga sebe koliko smo uistinu navezani i koliko doista robujemo prolaznostima ovoga svijeta; do koje smo mjere zarobljeni materijalnim stvarima i svijetom, te gdje se u svemu tome nalazi Bog i koliko ima utjecaja na naš svakodnevni život.

Biti budan znači ujedno i biti odgovoran za svoj duhovni život i na koncu na svoje spasenje, a kada smo odgovorni za sebe, postajemo odgovorni i za druge. Vidimo, dakle, da su budnost i pripravnost kategorije koje nas osposobljavaju za ono što je uistinu i važno te na ono što ne smijemo u svom životu nikako zanemariti. Nema plodnog duhovnog života bez trajne pripravnosti i budnosti. Budni da u svakom trenutku uočimo i najmanja zastranjenja i pogreške te pripravni da ih odmah i ispravimo te se tako vratimo na pravi put.

Ako dopustimo da se u našem duhovnom životu nagomila neurednost, kasnije će nam trebati itekako puno vremena da se svega toga tereta riješimo te ponovno krenemo ispravnim duhovnim putem. Umjesto da zapinjemo za svoje propuste, grijehe, i sl., radije bdijmo i budimo pripravni odmah reagirati kako bismo se u valjanoj sakramentalnoj ispovijedi od svega lošega (grijeha) očistili, te čista srca mogli nastaviti putem koji nam je već pokazao sam Isus Krist. Budnost nam itekako na tom našem putu može i treba biti od pomoći.

Budnost se odnosi na dva Kristova dolaska

Već smo, dakle, ustvrdili kako se poziv na budnost odnosi na prvi i na drugi Kristov dolazak.

S obzirom na prvi dolazak, koji slavimo svake godine na Božić, opasnost je da se uljuljamo u nježnost i osjećajnost božićnog vremena, tj. došašća kao neposredne priprave za Božić, te da naglasak ne stavimo na ono uistinu bitno, a to je duhovni život, na obraćenje, propitkivanje, nego na ono sporedno. Nadalje, opasnost je i velika zamka da dopustimo da nas suvremena zapadna kultura potrošačkog konzumerizma zavede do te mjere da se pripravljamo razmišljajući o božićnim dekoracijama, o kićenjima božićnih stabalaca, kupovanju poklona za naše najbliže i najmilije i sl. Sve to, ako se ne stavi na pravo mjesto, zaklanja pravi i osnovni smisao došašća, a on glasi: poziv na budnost. To nas blještavilo u biti odvodi od pravog smisla i priprave za Božić, a onda i od samog Božića.

Drugi Kristov dolazak, koji će se dogoditi na kraju vremena, trajno nam je upozorenje da budemo budni i pripravni jer nitko ne zna kada će taj trenutak doći. Upravo to opće neznanje itekako nam je važno upozorenje da se to može dogoditi svakoga trenutka. Nadalje, ova nepoznanica ne smije biti izvor straha u našem životu, nego poticaj na pozornost, na budnost, na spremnost da možemo u svakom trenutku Bogu predati račun o našem upravljanju bilo svojim, bilo životima naših bližnjih.

Živimo u vremenu između prvog i drugog Kristova dolaska i to se vrijeme naziva vrijeme Crkve. Koliko će dugo trajati to vrijeme Crkve ne znamo. Ono što sigurno znamo jest to da kao Kristovi učenici imamo zadaću koju trebamo trajno obavljati, a ona glasi: naviještati Kraljevstvo Božje, pozivati i poticati na obraćenje, a prije svega, i sami takvima postati. Sve ovo možemo izvršiti ako budemo pozorni na ono što se događa u našem životu te ako budemo spremni u svakom trenutku reagirati i svoj život dovesti u red, tj. uskladiti ga s Božjim zapovijedima i njegovom voljom. Sve ono što se nalazi izvan toga, potrebno je spremno odbaciti ako ne želimo „zapeti” za uska vrata raja.

Oba Kristova dolaska itekako su otajstveni događaji i ne smije im se pristupiti kao nečemu očitome ili već poznatome. Iako su u vrijeme rođenja Isusa Krista mesijanska očekivanja bila na vrhuncu, ipak, njegov dolazak iznenadio je mnoge. Nisu bili spremni za takav dolazak Mesije kakvoga je Bog zamislio i po prorocima navijestio. Svoja su očekivanja do te mjere iskrivili da ona niti nisu odgovarala starozavjetnim navještajima i prorokovanjima o dolasku Mesije. Stoga niti nije čudno da ih je Isusov dolazak, unatoč njihovu iščekivanju, itekako iznenadio.

Ponovni Kristov dolazak također je nagoviješten na stranicama Svetoga pisma. Opisuju se događaji koji će mu prethoditi. Ipak, smatram, nažalost, da će i taj drugi dolazak pa čak i za mnoge kršćane biti veliko i neočekivano iznenađenje jer uljuljani u ovozemaljsku sigurnost i duboko uronjeni u duhovni san, neće biti u stanju prepoznati znakove koji govore da je Kristov drugi dolazak blizu. Taj će dolazak biti moguće prepoznati samo onima koji uistinu budu budni, a ta će ih budnost i učiniti pripravnima ne samo za Kristov dolazak nego i za ulazak u kraljevstvo Božje. Uistinu, radi se o otajstvima za koja se treba dugotrajno i strpljivo pripremati. Odazovimo se spremno i što prije tome pozivu.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh