PROPOVIJED Naše srce treba Liječnika, i to hitno „Pogledajte, ljudi, koliko je stvari koje su nas zarobile. I sve se ovo nalazi u manjem ili većem obliku u našim srcima. I odavde počinje svaki naš hod i svaki naš hod prema problemu“, vapi fra Valentin u svojoj nedavnoj propovijedi na temu iz knjige proroka Joela 'Razderite svoja srca, a ne halje svoje!'

Foto: Dođi doma

Napravit ću vam jedan popis tih stvari koje će ispasti iz razderanoga srca; neka vam ne bude dosadan, molim vas

Fra Valentin Vukoja je 20. ožujka 2024. na Humcu u Domu sv. Ante održao tribinu na temu iz knjige proroka Joela „Razderite svoja srca, a ne halje svoje. Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe”:

Današnji čovjek nije potreban nikakve nove velebne velike riječi. Današnji čovjek nije potreban ni nekog velikog znanja. Ljudi, nama treba svetost

»Današnji čovjek nije potreban nikakve pameti. I današnji čovjek nije potreban nikakve nove velebne velike riječi. Današnji čovjek nije potreban ni nekog velikog znanja. Ljudi, nama treba svetost. I što sam god stariji, shvaćam da ljudi koji imaju odliku i oblik svetosti su ljudi koji pokreću društvo, pokreću zajednice, pokreću samostane, pokreću obitelj i pokreću čovjeka i obraćaju i ogledalo su pravde i pravednosti i mira i radosti i sigurnost.

Kad je Majka Tereza jednom putovala preko Atlantika u zrakoplovu, zrakoplov je ušao u velike turbulencije i vjetrove. (Tada imaš osjećaj da se zrakoplov doslovno raspada od trešnje, udara na sve strane.) Maske su poispadale u tom zrakoplovu. Glavni pilot se obratio putnicima: „Cijenjeni putnici, budite savršeno u miru jer“ – tajac – „s nama putuje Majka Tereza“. Zamisli to olakšanje odjedanput. Samo zato što jedna svetost putuje s nama.

Ta svetost putovala je s Izraelom. Putovala je s mnogim narodima. Putovala je s hrvatskim narodom. Kad god putuje svetost s nama, mi se ne bojimo. Badava doktori, badava bogataši, badava znanstvenici, matematičari, fizičari, nobelovci, badava! Jedan svetac nama treba! Ljudi, molimo za jednog sveca, samo za jednog. I ako on sjedne s nama, bez obzira kao ćemo krenuti, čitav jedan narod visi i živi od njega. Takvi su bili sveci, ako se sjećate kroz Sveto pismo. Ako je u narodu bio Ilija, Elizej, Izaija, Jeremija, Danijel ili bilo koji od proroka, nisu se bojali jer s njima je bio netko tko je blizak Gospodu. Ne po nečem velikom, po nekakvim činima, čudesima nego po poniznom, iskrenom, malenom, svetom, običnom, svakodnevnom življenju.

„Jer ne pripadaš meni, ja sam se uspio nekako oblikovati, snaći, nek se svak snalazi kako zna i umije“. Tu se rađa jedna trajna niska frekvencija nasilja u nama, u našim životima, u našim riječima, u našim gestama, u našim pogledima

“Razderite svoja srca, a ne halje svoje. Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe.“ (Joel 2,13)

Danas nemamo puno vrsta ljudi. Današnji čovjek se sveo na dvije-tri skupine, protiv čega se moramo oštro boriti. Koje su to skupine ispričat ću kroz jednu priču.

Bio jednom jedan magarac u dvorištu i radio je. Gazda bi ga tovario, on bi vukao, nosio, iz brda, iz polja. Jednog dana magarac, kako mu je bio težak život – svaki dan je morao nešto raditi u polju ili vući na sebi nešto s polja, ili s brda – počeo je razmišljati, muka ga je natjerala. I kaže magarac: „Vidiš ti, gazda ima mene, a ima i psa. A tom psu, Bože moj, kako mu je lijepo. Gazda dođe, on oko njega skače, maše repom, baca mu se na grudi, on ga draška po glavi. S njim je u kući. Spava u kutu kuće, izvodi ga na šetnju… A nu mene.“ Odluči magarac dočekati jedanput gazdu onako kako to Žućo radi. Kad je gazda sutradan parkirao vozilo i izišao, on je zarevao (nije zalajao) svom gazdi od dragosti, koliko god ga je grlo nosilo. Prednjim nogama se bacio na gazdu i odmah ga oborio poda se. Gazda je ustao i udri štapom i udri prutom i udri od sebe. I uveli gazdu u kuću.

Priča hoće kazati: tko je teglio, teglit će, a tko je mahao repom i oblizivao i lizao, i dalje će takav biti. Jedni stalno žive na psećoj vjernosti i psećem ulizivanju, a drugi stalno žive od svoga truda, muke i rada i nikako da se razbije ta slika i da čovjek iziđe iz jedne i druge kože i postane čovjek. Zato nam je danas potreban ovaj govor na ovu temu koju mi je fra Marko zadao, jer današnji čovjek treba restauraciju. Jer našem srcu klapaju, šuškaju, zvone mnoge nevolje, nedaće, stvari od ovoga svijeta.

Čovjek je, vidimo, postao sam za sebe, i bez neke je velike, ogromne pripadnosti jedan drugome

Čovjek je, vidimo, postao sam za sebe, i bez neke je velike, ogromne pripadnosti jedan drugome. Obitelji su se zatvorile, ljudi su se zakapijali u svoja srca. I onda, „jer ne pripadaš meni, ja sam se uspio nekako oblikovati, snaći, nek se svak snalazi kako zna i umije“. Tu se rađa jedna trajna niska frekvencija nasilja u nama, u našim životima, u našim riječima, u našim gestama, u našim pogledima. Nekad ona prelazi i u visoku frekvenciju, nažalost, i tu se reflektira na naše međuljudske odnose u najužem krugu naših obitelji. E to donosimo s naših radnih mjesta, donosimo s onih pozicija gdje živimo i to se itekako odražava na opće stanje i zdravlje čovjeka. Jer, „razderite srca“, ovo je govor o zdravlju, mom i tvom. Naime, pogledajte da je današnja definicija čovjeka kao čovjeka, potpuno poljuljana, razorena i svaki dan se sve više rastače. I postajemo sve više likovi iz ove priče. Pogledajte samo pjesme na Dori; ja ih nisam gledao nego sam vidio samo kratku vijest i zaklopio sam to čudo i to ne gledam. Dovoljno je da pogledamo na što čovjek danas sebe svede. Kad bi čovjek razderao svoje srce, iz njega bi ispalo mnoštvo stvari. Napravit ću vam jedan popis tih stvari koje će ispasti iz razderanoga srca; neka vam ne bude dosadan, molim vas.

Današnja definicija čovjeka kao čovjeka, potpuno je poljuljana, razorena i svaki dan se sve više rastače

Naime, današnji čovjek ima silno natrpan, pretrpan emotivni nusproizvod svagdanjeg života, koji nam stvara veliku poteškoću i veliku muku. Što se može kad se srce razdere, kad se okrene naopako, kad se raspara… Što sve može iz ljudskog srca ispasti. Kad sam ovo pretipkavao i tražio, shvatio sam da ću ovo vama pročitati jer to je nemoguće zapamtiti i nemoguće u jednome dahu izgovoriti. Popis je za mene stravičan.

Što iz srca izlazi? Isus je tamo nabrojio samo nekoliko. Ono što jedemo ne može nas onečistiti nego iz srca naviru: razbojstva, uznositost, bludništva, krađe itd. Sve to kalja naše srce. A ja sam se potrudio vidjeti koliko toga ima. Možda sam nešto i zaboravio, ali pročitat ću vam da vidite stravičan polog naših srdaca. Nema ovdje nikog, uključujući mene, da od ovoga ne nosi puno toga. Pogledajte sada, ovo su bolesti srca:

laž, zabluda, varanje, zanemarivanje, nepoštivanje, obmana, ludost, prikrivanje, izbjegavanje, prevara, iluzija, dramatičnost, marionetstvo – kad si nekome igračka, farsa, halucinacija, imitacija, krivotvorenje, pronevjera, nepovjerenje, izvještačenost, dvoličnost, gluma, lukavstvo, ismijavanje, podsmijeh, fantaziranje, ironija, bučnost, bolesna znatiželja, izopačeno prosuđivanje, pohlepa, škrtost, posesivnost, požuda, isključivost, propuštanje, podvojenost, napetost, iskrivljeno mišljenje, zbrkanost, kompromis, neodlučnost, sumnjičavost, smrtne želje,

Današnji čovjek ima silno natrpan, pretrpan emotivni nusproizvod svagdanjeg života, koji nam stvara veliku poteškoću i veliku muku

duhovni ponos, otpadništvo, svetogrđe, skrupuloznost, mržnja prema crkvi, bogohulnost, prijezir, izdaja, proklinjanje, zlostavljanje, napuštanje, ravnodušnost, hladnoća, zloporaba vlasti, autoriteta, bolesna religioznost, manipulacija, kontrola, dominacija, prekomjerna zaštita, nezaštićivanje, permisivnost, provokativnost, nedisciplina, grubost, uvredljivost, bolesna naklonost, odsutnost srama, prekomjerni sram, sarkazam, psovka, svađa, preljub, tračanje, omalovažavanje, rivalstvo, alkoholizam, kockanje, nečistoća, pretjerano čišćenje, pobačaj, kontracepcija, spletkarenje, kovanje zavjera, seksualne devijacije, prkos, lijenost, buntovnost, divljaštvo, bijes, oklijevanje, pobuna, tvrdoglavost, durenje, sanjarenje, koketiranje, provociranje, perverzije, drskost, predatorstvo, pedofilija, homoseksualizam, silovanje, sakaćenje, tetoviranje, nasilje, samoubojstva, traume, tuga, ugnjetavanje, morbidnost, bespomoćnost, beznađe, nesanica, strepnja, napetost živaca, fobije od visine, gužve, vozila, klaustrofobija, osjećaj nedostojnosti, strah od neuspjeha, strah od optužbe, strah od bližnjih, sumornost, zla kob, očaj, razočaranje, anksioznost, strah od bola, strah od ozljede, represija, panika, paranoja, sumnjičavost, vrludanje, izolacija, samoća, povlačenje, blokiranost, zaključanost, paraliza, apatija, tromost, bijeg, mlitavost, uspavanost, stres, letargija, potištenost, zaprepaštenost, fatalnost, nemoć, poraženost, melankolija, bezradost, utučenost, poraz, sentimentalnost, okovanost, radoholičarstvo, strah od drugoga, tajnovitost, narcisoidnost, samosažalijevanje, ljubav prema sebi, mržnja prema sebi, ego, kukavičluk, osjetljivost, nesigurnost, plahost, samovolja, perfekcionizam, sram, nehaj, nestabilnost, nekonzistentnost, aljkavost, neravnoteža, odugovlačenje, zanos, opijenost, ukočenost, ošamućenost, neformirana savjest, ranjenost, zaboravnost, oskvrnuće, žudnja, ozlojeđenost, nepraštanje, inat, odmazda, gorčina, prkos, rušenje, grabežljivost, prepirka, buntovnost, površnost, sadizam, mazohizam, nesloga, ljubomora, vrištanje, ovisnost o drogi, alkoholu, seksu, pušenju, kockanje, pljuvanje, razmetanje, hvalisanje, nabusitost, taština, pretjerivanje, nadmenost, povlađivanje, glupiranje, proždrljivost, pijanstvo, razvrat, nemir, uznemirenost, razdražljivost, gnjev prema Bogu, gorljivo ispravljanje drugih, prosuđivanje drugih, diktatorstvo, luksuz ili tome slično.

Pogledajte, ljudi, koliko je stvari koje su nas zarobile. I sve se ovo nalazi u manjem ili većem obliku u našim srcima, ovo mi nosimo u srcima. I odavde počinje svaki naš hod i svaki naš hod prema problemu. I zato vidite da naše srce treba Liječnika, i to hitno.

Propovijed fra Valentina nastavlja se na 16:50:

mv; Book.hr

Podržite naš rad