Papa Franjo prošlog je mjeseca proglasio troje mladih slugama Božjim (o čemu smo ranije pisali a možete pročitati ovdje). Među njima je i mlada Španjolka Alexia González-Barros, koja dokazuje da možemo biti sveti živeći naše svakodnevne živote. Alexia je umrla 1985. godine, sa svega 14 godina, nakon desetomjesečne borbe s rakom.
Alexia se rodila 1971. u glavnom gradu Španjolske – Madridu, kao najmlađa od petero djece. Njezini roditelji, Francisco i Moncha, bili su članovi Opusa Dei.
Borba s tumorom
Alexiji je u veljači 1985. dijagnosticiran maligni tumor kralježnice, koji je ubrzo doveo do potpune paraliziranosti. Umrla je u prosincu iste godine, samo deset mjeseci nakon otkrića bolesti. Cijelo to vrijeme svoju je patnju prikazivala za Crkvu i Papu. U nekoliko njezinih biografija ističe se njezin mir i radost unatoč teškim bolovima koje je trpjela.
U lipnju je papa Franjo prepoznao njezine vrline, te je na taj način napravio prvi korak u procesu njezine kanonizacije. Begoña Hernandez, Alexijina najbolja prijateljica, prisjetila se da je Alexia bila radosna tijekom svoje bolesti i da je imala veliku vjeru u Boga.
„Alexia je bila divna osoba, bila je vesela, normalna djevojka. Uvijek sam se na nju mogla osloniti, uvijek je bila spremna pomoći. Posjećivala sam ju u bolnici i sa sigurnošću mogu reći da je cijelo vrijeme bila radosna“, kaže Begoña.
Tijekom svoje bolesti, Alexia je stalno ponavljala: „Isuse, želim ozdraviti, ali ako Ti tako ne želiš prihvaćam Tvoju volju.“
Ova je mlada djevojka sve što joj se događalo gledala očima vjere i zato je tako dobro podnijela svoje velike patnje.
„Kad je Alexia umrla bila sam sigurna da će biti proglašena svetom. Znam da mi je pomogla u mnogo situacija od tada, a isto su osjetili još neki kolege iz razreda“, kaže Alexijina prijateljica Begoña.
Alexijin kratak ali Bogu posvećen život može nam poslužiti kao primjer da možemo postati sveti živeći svoj svakodnevni život.