Foto: Shutterstock
Za svaku našu … blagonaklonost prema siromasima … naći ćemo milosrđe na sudu vrhovnog suca. Bogataši ovoga svijeta treba da više strahuju.
Oni mogu svoja bogatstva pretvoriti u veliko sredstvo spasenja. Mogu otkupiti svoje grijehe i isplatiti strašne dugove pomoću obilnih milostinja (usp. Dn 4,24; Tob 4,11-12). Sve to naš Spasitelj potvrđuje. Čak ide i još dalje, kad kaže farizejima: „I od onoga što vam ostane dajte milostinju, i, gle, sve će vam biti čisto i oprošteno“. (…)
(…) kako su sretni oni kršćani koji dobro shvaćaju da su oni samo upravitelji dobara pred Bogom koja su primili od njega; koji misle samo kako će što bolje raspolagati njima prema savjetima samoga Isusa Krista komu jednoga dana moraju položiti račun. Koji se služe svojim dobrima da pribave sebi prijatelja, braniča i branitelja u vječnosti!
Siromašna prosjakinja u krznenom ogrtaču
Sv. Petar Damjanski prikazuje u jednom od svojih djela jedan slučaj (Tract. 34).
Neki rimski gospodin, imenom Ivan Patrizzi, umrije. Iako kršćanin, njegov život bio je poput većine bogataša ovoga svijeta, daleko drukčiji od života njegovog božanskog Učitelja. Ali, na svoju veliku sreću bio je ipak darežljiv prema siromasima. Pošao je tako daleko da je čak i svoje odijelo svukao sa sebe i dao ga siromahu.
Nekoliko dana poslije njegove smrti, neki sveti svećenik dok je molio, bio je uzdignut u ekstazu i prenesen u duhu u baziliku sv. Cecilije, jednu od najčuvenijih bazilika u Rimu. Tu je u zanosu vidio velik broj djevica nebeskih: svetu Ceciliju, svetu Agatu, svetu Agnezu i neke druge, kako stoje oko prijestolja na kojemu je sjedila Kraljica neba, sva okružena anđelima i blaženim duhovima.
U taj čas došla je neka siromašna žena, odjevena u veoma siromašno odijelo, ali je imala na svojim ramenima ogrtač od veoma skupocjenog krzna. Kleknula je pred nebesku Kraljicu, sklopila ruke, dok su joj oči bile pune suza. Tada progovori s nekim veselim pouzdanjem: „Majko milosrđa, u ime svoje neizrecive dobrote zagovaraj svojim majčinskim zagovorom nesretnog Ivana Patrizzija, koji je upravo preminuo i koji trpi grozne muke u čistilištu!“
Tri je puta opetovala istu molitvu, svaki put s puno više žara, ali nije primila nikakav odgovor.
„Ti znaš, premilostiva Kraljice, ja sam ona siromašna žena koja sam na ulazu u baziliku prosila milostinju usred zime, nemajući čime da se pokrijem osim svojim dronjcima. Ah, kako sam se tada tresla od zime! Ivan, koga sam zamolila u ime naše Gospe, skinuo je sa sebe svoj dragocjeni ogrtač i stavio ga oko mene. Zar jedan tako velik čin ljubavi, učinjen u ime tvoje, Marijo, ne zaslužuje oprost?
Na tu dirljivu molbu, Kraljica neba je ljubazno pogledala siromašnu ženu koja je molila.
Sakupljajte sebi blago ondje gdje ga rđa i moljac ne kvare
„Čovjek za koga moliš“, rekla je Marija, „osuđen je na duge godine strašnih muka zbog bezbrojnih svojih grijeha. Ali jer je posjedovao dvije osobite kreposti i to: milosrđe prema siromasima i pobožnost prema mojim oltarima, pristajem na to da mu pružim svoju pomoć.“
Na te riječi, čitava je povorka posvjedočila s veseljem, i zahvalnošću prema Majci milosrđa. Patrizzi se tada ukazao, sav blijed, iznakažen u licu, vezan u lance što su mu prouzrokovali velike rane. Sveta ga je Djevica pogledala s osobitom nježnošću. Preporučila je da mu se skinu lanci, da se obuče u svečano odijelo i da se tada priključi svecima i blaženim duhovima, koji su stajali oko njezina prijestolja.
Ta je naredba smjesta izvršena, i tada je prikaze nestalo. Sveti svećenik, koji je bio tako radostan tim ukazanjem, nije od tada nikada prestao pričati o blagosti naše Gospe prema siromašnim dušama u čistilištu, a napose prema onima koji su se posvetili njezinoj službi i koji su gajili veliku ljubav prema siromasima.
Ulomak iz knjige „Čistilište. Tumačeno životima i legendama svetaca” autora F. X. Schouppea, D. I.
Izdavač: „Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)
Priredila Martina Vidaković; Book.hr