Postoji li čovjek kojem nije potreban Spasitelj Događaji iz ovog teksta odvijaju se prije otprilike 4000 godina, a njihov se opis može primijeniti i na nas danas, na naše odnose, što potvrđuje da je Sveto pismo živo – ono je Duh i život. Isus je sam rekao da njegove riječi neće proći nikada

Foto: Shutterstock

On ne spašava „ pravednike“, nego grešnike

Dok gledamo Judinu obitelj, možemo li reći da je ona bliže Bogu od naših obitelji? Pa to je obitelj oca Abrahama, Izaka i Jakova, obitelj koju je Bog izabrao sebi za svoj narod, iz nje će se roditi i Isus, to je njegovo rodoslovlje. Imajući na umu da je Bog stvarao svijet, mogli bismo se zapitati: „Zašto je sebi izabrao ovakvo obiteljsko stablo, ako je mogao izabrati savršeno?“ A ima u tom obiteljskom stablu još ovakvih događaja, sličnih onima koji su se odvili između Jude i Tamare.

Isus je naš spasitelj. Da bi ispunio svoju spasiteljsku dužnost, mora imati grešnike. A mi smo često toliko „pravedni“ da ne vidimo koliko nam je potreban spasitelj. Što bolje vidimo da smo grešni, to više možemo prihvatiti svoju potrebu za spasenjem, možemo vidjeti koliko nam je potreban spasitelj. On ne spašava „ pravednike“, nego grešnike. Pravednici to riješe sami, kao Juda u ovom tekstu.

*

Događaji iz ovog teksta odvijaju se prije otprilike 4000 godina, a njihov se opis može primijeniti i na nas danas, na naše odnose, što potvrđuje da je Sveto pismo živo – ono je Duh i život. Isus je sam rekao da njegove riječi neće proći nikada.

Odrastao gledajući kako nije voljen…

Svi imamo potrebu biti voljeni, cijeli ćemo se život truditi doći do ljubavi, no često se dogodi da ako nismo primili pravu ljubav, onda ju počinjemo mijenjati onom krivom. Tako ako u djetinjstvu u obitelji nismo primili dobar korijen, tada otvorimo svoje srce tjelesnoj ljubavi koja ustvari i ne mora biti ljubav, jer može prerasti u požudu. Ako pogledamo ovu obitelj, vidimo sljedeće: Abraham je imao samo jednu ženu, Saru; Pismo pokazuje koliko ju je volio i tako je njihov sin Izak, gledajući ljubav svojih roditelja, bio voljeno dijete od djetinjstva. Izak je također imao jednu ženu, Rebeku, koju je iskreno volio, pa tako i njihova djeca, Ezav i Jakov, odrastaju gledajući ljubav svojih roditelja. No na kraju Izakova života Jakov prevarom, u dogovoru s majkom Rebekom, uzima Izakov blagoslov i bježi od brata Ezava da bi spasio život.

Tu već počinju obiteljski problemi jer kasnije Jakovu na prevaru daju njegovu prvu ženu, Leu, iako je on više volio Rahelu i htio oženiti nju. Jakov je prvi koji uzima četiri žene. Sveto pismo opisuje Leu – koja je Judina majka – kao onu koja ima slabe oči (duhovne ili tjelesne), i Pismo ne skriva da je Jakov volio Rahelu. Bog je dopustio pa je Lea počela prva rađati, iako se vidi da nije bila voljena. A budući da nije bila voljena u svom srcu (tražila je i čeznula za ljubavi svoga muža), ljubav je kompenzirala u svojoj djeci, što se vidi i po imenima koja im je davala. Tako vidimo da su Juda i njegova braća odrastali gledajući kako oni i njihova majka nisu voljeni: Jakov je pokazivao kako više voli Rahelu i njihovu djecu Josipa i Benjamina.

Kad bježimo iz nekog odnosa

Tako ovo poglavlje počinje ovako: „Otprilike u to vrijeme…“ Koje je to vrijeme i zašto je važno što je bilo „otprilike u to vrijeme“?

Naime, Juda odlazi od svoje braće upravo u vrijeme kada su prodali svoga (polu)brata Josipa. Tu vidimo da Juda možda ne ide tražiti ženu, već prije bježi, bježi jer bi se moglo dogoditi da tko od braće progovori, a i kako će živjeti s ocem Jakovom ako stalno mora biti u laži o tome što je bilo s Josipom. Možda je bilo teško živjeti s takvom istinom pa je bilo lakše pobjeći. Juda je, dakle, otišao, ostavio braću i oženio se ženom koja nije iz njihova naroda. Zanimljivo je da se njegovoj ženi nigdje ne spominje ime, nego se samo navodi tko joj je bio otac. O njoj se jedino kaže da je Judi rađala djecu. Nama često može izgledati da iz nekog odnosa bježimo jer želimo biti slobodni, ali do slobode se ne dolazi bježeći od laži ili bježeći od grijeha. Ako kao Juda bježimo tražeći slobodu, a u srcu nam se skriva strah ili laž, tada ne bježimo u slobodu nego bježimo od nje. Do slobode se dolazi istinom.

Što sijemo, to i žanjemo

Iako je tekst toliko star i iako on govori o Bogu toliko dragoj obitelji, Riječ Božja ima svoje zakonitosti i, ma tko mi bili, ona za sve vrijedi jednako. Jedna od tih temeljnih zakonitosti Božje Riječi je i „tko što sije to će i žeti“. Pogledajmo u tom smislu Judu – kako on vidi stvari?

Pred kraj poglavlja Juda naredi da Tamaru spale. Nakon što mu ona poruči neka pogleda čiji je to prstenjak i štap, on kaže: „Ona je pravednija nego ja“. Kada zapnemo u bludnost i oholost, tada počnemo sami sebe farbati, ne vidimo, potpuno smo slijepi i prema svojoj sljepoći opisujemo, doživljavamo stvarnost. Zamislimo da nam netko kaže: „Ja sam svoju ženu prevario pet puta a ona mene samo tri; ona je pravednija od mene“. Pomislili bismo: „Pa kakve to ima veze s pravednosti?“ Juda je pomiješao pravednost s teškim grijehom; tu nema nikakve pravednosti. Pobrkao je nepravednost iz oholosti s pravednošću iz poniznosti. Juda nije rekao: „Ona je pravedna, a ja nepravedan“, nego je svoju nepravednost licemjerno pokušao progurati kroz malo manju pravednost. Za isti grijeh koji je Tamara počinila nije ju samo osudio nego je rekao: „Neka se spali“ a kada ga je ona pred drugima prokazala, onda se počeo izvlačiti s: „Ona je pravednija od mene“. Zašto u svojoj pravednosti nije rekao: „Sad spalite mene“?

Pogledajmo još jedan njegov komentar, koji je Juda izrekao kada mu se je prijatelj vratio i kazao mu da nije mogao naći bludnicu jer tamo bludnice nikad nije bilo: „Da ne ostanemo za ruglo neka ih drži“. Zbog grijeha bluda Juda je Tamari prodao svoj autoritet i vlast, jer ga je tražila jamčevinu; on joj je to prodao (duhovno). A sada Juda kaže neka ih drži. Zašto? Samo zato da se ne osramoti. Judi nije važno što ne vidi ljude oko sebe, što nikome oko sebe ne dâ slobodno živjeti, nije mu važno što je teško sagriješio prema Bogu, ali jako mu je važno da se ne osramote (ne znam zašto koristi množinu, možda zato što ne može podnijeti krivnju pa je dijeli, da sam sebi olakša, jer njegov prijatelj nije sagriješio nego mu samo pomogao u frci.) Juda je naizvan bio faca, dok se zapravo sakrivao u svom grijehu. Bio je spreman prodati autoritet i vlast samo zbog stida, ali sada žanje, ne vidi da je Tamaru bio stavio u upravo takvu situaciju u kojoj se sad sam nalazi. Potjerao ju je u kuću njezina oca da živi kao udovica, uskratio joj je da uživa i kao majka i kao žena. Tako je živjela dugo vremena zbog njega, morala se odreći užitka braka zbog njegova straha da ne izgubi zadnjeg sina, kao da je za to ona kriva. A on, čim je završilo vrijeme žalosti za njegovom ženom, odmah leti samo da priđe k Tamari, koliko god to koštalo. A koštalo ga je jer zadesilo ga je upravo ono čega se najviše bojao – da se ne osramoti. Ona mu je pred svima poručila da su djeca koju nosi njegova, pa je sad požeo upravo ono što je prije sijao. Osramotio se.

Zašto Juda nije prepoznao svoju snahu

Kako to da je Juda kada je dolazio k njoj vidio bludnicu, a nije vidio vlastitu snahu? Da, možemo reći da je pokrila lice, ali nije pokrila i oči. Osim toga nije joj prepoznao ni glas, iako je bila žena dvaju njegovih sinova te su nekoliko godina živjeli svi zajedno. Možda je on zaista nije mogao vidjeti jer ju je, čim ju je poželio, vidio kroz svoju požudu i svoje osjećaje. Slično tome, samo nekoliko poglavlja dalje vidimo da kada Juda i njegova braća dolaze u Egipat, jer je glad po svoj zemlji, Josip ih prepoznaje, dok oni njega ne prepoznaju! Zašto je to tako? Možda zato što se Josip ponizio i oprostio im od sveg srca, dok se oni još nisu pokajali i priznali svoj grijeh, pa ni ne mogu vidjeti.

Što je mučilo Judine sinove i čime su uvrijedili Boga

Za Judina drugog sina Onana piše da je uvrijedio Boga jer nije bratu dao potomstva. Onana su mučile dvije stvari, a prvo to što se djeca neće računati kao njegova. Stavimo se u njegovu situaciju, ali u svojim okolnostima. Mi idemo u crkvu, na misu, pobožnosti, molitvu, druge sakramente – radimo li to zato što ljubimo Boga ili zato što se to računa kao naše; radimo li to zbog sebe ili zbog ljubavi prema Bogu? Onana je mučilo to što se neće računati kao njegovo. Ne borimo li se mi upravo sa svojom sebičnosti, i kakav plod možemo dobiti iz svoje sebičnosti? Nije mu bitno što on zna da će to biti njegova djeca, niti što Bog zna da su to njegova djeca, nego je bitno što se neće računati kao da su njegova. Je li mu je Bog trebao dati diplomu?

Još jednu stvar ovdje smatramo logičnom, iako ona to nije što vidimo kada je razmatramo. Piše da je Onan uvrijedio Jahvu. Nama bi bilo logično da piše da je uvrijedio Tamaru, jer ona neće postati majka, ili da je povrijedio Judu, jer neće imati potomstva. Zašto piše da je povrijedio Jahvu? Zato što sve što činimo, ne činimo samo bližnjima nego to činimo i Bogu. Nama je lakše misliti da smo uvrijedili bližnje, ali trebamo biti svjesni da smo uvrijedili i Boga. Po tome vidimo da nam je Bog puno bliže nego što mislimo.

Zašto je Juda od svog sina tražio da bratu ostavi potomstvo? Možda zbog krivnje, jer zna da su prodali Josipa pa tako Josip neće imati potomstva, jer je rob.

Ovaj isti Juda nam se kasnije kroz dio Starog zavjeta pojavljuje kao pozitivna osoba, osoba vjere. Moguće da je naučio školu kada je morao stati pred Josipa, pa i pred svog oca Jakova. Možda je upravo tada morao priznati koliko je nepravedan i koliko je grešan. Shvatio je koliko je malen i koliko mu je potreban spasitelj.

Autor: Mario Halužan, voditelj Škole molitve

Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!

Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!