Foto: Pixabay
U listopadu 1950. godine u Parizu je pogubljen 27-godišnji Jacques Fesch, zbog ubojstva policajca tijekom neuspjele pljačke. Jacques je kao dijete bio zanemaren od svojih roditelja. Živio je burnim životom, lutajući iz odnosa u odnos i od posla do posla, a na kraju je završio u nesretnom braku i postao ocem neželjenoga djeteta. No, kao i razmetni sin iz prispodobe, Jacques je upoznao radost i mir onih koji primaju oproštenje i nezasluženu, bezuvjetnu ljubav.
U tvojoj duši spava svetac
Tri godine koje je proveo u samici čekajući smaknuće, za njega su bile vrijeme obraćenja i preobrazbe. Naučio je što znači voljeti svoju malu kćer i majku. Prijatelja i podršku pronašao je u zatvorskom kapelanu. Njegova hladna ravnodušnost prema njegovoj sudbini i svijetu oko njega, kao i njegovim neprijateljskim osjećajima prema Bogu, ustupila je mjesto njegovu dubokom osjećaju tuge zbog učinjenog zločina i spokoju koji je bio plod molitve i vjere. U međuvremenu je pokrenut postupak za proglašenje blaženim.
„Neka tvoja ljubav privuče na tebe Božju milost i neka ti dopusti vidjeti da u tvojoj duši spava svetac. Zamolit ću ga da te učini tako otvorenom i osjetljivom da možeš razumjeti i učiniti ono što traži od tebe. Tvoj život nije ništa; on čak nije ni tvoje vlasništvo. Svaki puta kada kažeš voljela bih učiniti ovo ili ono, ranila si Krista, oduzimajući mu ono što je njegovo. Moraš u sebi usmrtiti sve, osim želje da ljubiš Boga. To uopće nije teško učiniti. Dovoljno je samo imati povjerenja i zahvaliti malom Isusu na svim mogućnostima koje su u tebi. Pozvana si na svetost, kao i ja, kao i svi.“ (Jacques Fesch u pismu svojoj majci)
Posljednje riječi u Jacquesovu dnevniku, koji je počeo pisati dva mjeseca prije smrti, bile su: „Za pet sati ću vidjeti Isusa.“
Knjigu „Za pet sati ću vidjeti Isusa“ možete potražiti ovdje.
Izvor: Aleteia
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
