Foto: wavebreakmedia, Shutterstock
(…) Sebi sam za Božić poželio svetost, mada me ove definicije zapravo užasavaju. Čovjek se treba potpuno lišiti »svojega« ako želi biti svet. Ali o kako nužno i promptno trebam svetost! A trebam i novi mobitel. Možda da svetost ostavim za drugi Božić? Ima vremena… Svakako neupitno trebam postati dijete da bih ušao u kraljevstvo Božje, tako piše u evanđelju. Trebam i malo više poniznosti, jer uska su i malena vrata u nebo. Jedino što zaista ne trebam ni u ludilu jest, naprimjer, BMW.
Netko mi ga je velikodušno ponudio na dar, očito šaljivo, a ja ozbiljno ostadoh potpuno nezainteresiran. Ta što će mi, aman Bože moj, takvo što?!
Netko mi ga je velikodušno ponudio na dar, očito šaljivo, a ja ozbiljno ostadoh potpuno nezainteresiran. Ta što će mi, aman Bože moj, takvo što?! Moj dilbere, kud se šećeš, u čemu se voziš? Svećenik sam, nemam tvrtku, nemam apartmane, nisam »zvijezda«. Tko ima neku drugu službu, neka ima, neka ima i dva takva vozikala, ali ja sam svećenik, kojega svi mogući i sveti i manje sveti dokumenti pozivaju na skromnost življenja, uz vlastitu savjest, na prvom mjestu.
Nekako bih ožalostio i ljubljenog papu Franju
Bojim se Boga, koji se rodio među stokom u štali. Bojim se da bih tim luksuzom povrijedio kolege koji u većini ipak nemaju sredstava za takav stroj. Mislim da bi me moji dragi beskućnici po gradu sablažnjeno gledali, da bi mi političari zavidjeli i možda me uključili u kakvu stranku, mislim da bi mi ova jedna obitelj kojoj skupljam donaciju za novu perilicu rublja (roditelji oboje nezaposleni, a troje djece) zamjerila jer u takav auto ne stane perilica, a žele da ju osobno dovezem. Nekako bih ožalostio i ljubljenog papu Franju, koji neprestano ponavlja da svećenik nije biznismen i da je Crkva majka siromasima, bolesnima, nevoljnima. Gdje bih ga, nadalje, vozio? Po mojoj miloj selendri, po blatu i šljunku?
Komu bih trebao imponirati i zašto? A ne, hvala lijepa sine, ostavi si ga doma. Laštiti ta kožna sjedala, paziti da ga tko ne ogrebe, izazivati kako psovke tako i nekakvo nepotrebno divljenje; zaista nemam ni volje ni vremena za još jednog idola. U našoj su kući za samohrane mame i djecu sada četiri majke i četvero djece, a još dvoje dolazi. Umro bih od stida pred njih deset da me vide u takvu automobilu. Da imam taj novac, radije bih kupio još jednu takvu kuću. (…)
Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ak’ odrastem, bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.
 Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.