Posebno mjesto u životu Padra Pija Kristofori u rujnu ponovno organiziraju hodočašće Padru Piju, a novost je da je put produžen za još jedan dan... Vjernici će moći posjetiti i rodno mjesto svetca sa stigmama...

Foto:Book.hr

Padre Pio rođen je u Pietrelcini u srijedu, 25. svibnja 1887. u 17 sati.
Otac budućeg kapucina, Grazio Forgione, imao je 26 godina; majka, Maria Giuseppa Di Nunzio, 28. U trenutku njegova rođenja, bili su u braku šest godina i već su imali troje djece: dva dječaka, Michelea i Francesca, te djevojčicu Amaliju. Francesco i Amalia umrli su prije rođenja Padre Pija. Padre Pio bio je, dakle, četvrto dijete u obitelji. Nakon njega, rodit će se još tri sestre: Felicita, Pellegrina i Grazia.
Kršten je dan nakon rođenja, 26. svibnja 1887., u crkvi svete Ane.
Na krštenju je dobio ime Francesco, zbog izričite želje njegove majke, koja je bila vrlo odana sv. Franji Asiškom. To je ime, za koje je bio osobito vezan i koje je nosio do stupanja u kapucinski red, prilikom pristupanja u Red zamijenjeno, kako je bilo predviđeno ondašnjim pravilima Reda. Novo mu je ime postalo Pio. U iznošenju događaja koji su uslijedili do njegova pristupanja u kapucinski red, koristit ću njegovo krsno ime, Francesco.

Sin seljaka

Obitelj u kojoj se Francesco rodio bila je veoma siromašna.
Njegov je otac bio seljak, posjedovao je nešto zemlje koja mu nije bila dovoljna za prehranu obitelji pa je stoga dvaput bio prisiljen otići u Ameriku u potrazi za srećom.
Njegova majka, čija je obitelj potjecala iz mjesta Peppa, bila je jako draga i pobožna žena. U odgoju svoje djece, osobito je nastojala usaditi im čvrstu vjeru. Njen karakter, kao i njena čvrsta vjera, osobito su utjecali na Francescov duhovni rast.
Prema svjedočenjima ljudi iz tog vremena, dječak je rastao miran i vedar, bio je dobar i poslušan.
Oko njega su se već tada zbivali čudesni događaji, ali nitko im nije pridavao pozornost. Tek kada su se, kasnije, počele javljati značajne mistične pojave, ti su događaji dobili svoj pravi značaj.
Otac, Grazio Forgione, iako je bio nepismen, htio je da njegova djeca steknu visoko obrazovanje. Zbog toga se žrtvovao, otišavši na rad u daleku Ameriku.
Od sve njihove djece, Francesco je bio najviše sklon učenju. „Ako budeš uspješan u učenju”, govorio je Grazio sinu dok je polazio osnovnu školu, „poslat ću te u samostan kako bi postao redovnikom”. Sinovi siromašnih tada su mogli nastaviti studij samo ulaskom u samostan, a to ostvariti predstavljalo je osobitu čast cijeloj obitelji.
Francesco nije mogao pohađati školu redovito, jer je morao pomagati obitelji obrađujući zemlju.
Njegov prvi učitelj bio je Cosimo Scocca, seljak koji je završio pet razreda osnovne škole. Drugi je bio neki ùžār. Navečer, po završetku poslova na polju, te su osobe rado podučavale djecu koristeći ono malo znanja koje su imale.
Tek kada je navršio dvanaest godina i kada se pokazao izrazito inteligentnim, počeo je metodički učiti pod vodstvom pravog učitelja, svećenika Domenica Tizzianija, koji ga je u dvije godine podučio cijelom osnovnoškolskom gradivu. Odmah nakon toga, Francesco je prešao u školu Angela Caccava kako bi stekao gimnazijsku naobrazbu.

Poziv

Želja da postane svećenikom pojavila se u mladog Francesca vrlo rano. Za tu njegovu želju znali su majka, župnik, don Giovanni Caporaso i učitelj Caccavo.
Odluku da tu želju ostvari ulaskom u Kapucinski red, potaknulo je poznanstvo s fra Camillom iz samostana u Morconeu. Ovaj je redovnik povremeno svraćao u Pietrelcinu prikupljati priloge i živežne namirnice za svoju subraću.
Nije bilo jednostavno odlučiti se. Francesco je osjećao poziv, ali je oklijevao, budući da je naslućivao kako će mu taj izbor pribaviti mnogo patnji.
Pripreme za ulazak u samostan započele su na proljeće 1902. godine. Francesco je imao 15 godina. Nije više bio dijete. Dobro je shvaćao značaj koraka koji je trebao napraviti.
Mogao je dugo razmišljati. Zapravo, njegova prva zamolba za prihvat u kapucinski red bila je odbijena, budući da nije bilo mjesta u samostanu gdje je trebao boraviti godinu dana u novicijatu, tj. provesti godinu kušnje. Odobrenje je stiglo tek u rujnu 1902. godine i 6. siječnja 1903. Francesco je otputovao u svoj novi život.

>>>PRIJAVE OTVORENE Hodočastite s Kristoforima svetom Padru Piju 

Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Hit knjigu možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.