Foto: Ozana Jurić
Magla svuda, magla oko nas. Iz daljine jedva čujno, dopire tvoj glas.
I kaže, odvaži se, iskorači iz svoje zone komfora. Imam sunce za tebe, gore, iznad oblaka!
Vjeruješ li mi? Imaš li povjerenja u mene?
Joj ta magla! Joj ta kiša! Joj ta jesen! Joj to ljeto! Joj ta zima!
Joj to proljeće! Joj to sunce!
Sunce je stalno tu, stalno je negdje gore, stalno sija
Da, znala sam izreći svaku od tih rečenica, ovisno o sezoni.
Sve je ok, sve godi. Ali, s mjerom. Kad po nama prži ono ljetno, podnevno sunce, bježimo od njega.
Sad, kad nas danima okružuje magla, sad čeznemo za suncem.
Sunce je stalno tu, stalno je negdje gore, stalno sija.
I onda kada se oblaci nadviju, sunce je tu. Nekada je nama dohvativo, nekada nije.
Bitno je povjerenje. Bitna je vjera. Bitna je strpljivost.
Ponekad možeš ostati u magli, s povjerenjem da će doći i taj dan kad će se magla razići.
Ponekad možeš iskoračiti iz magle. Uputiti se negdje. Krenuti na goru. Jer možda te baš tamo čeka sunce?
Traži Ga! Idi za Njim!
Jučer smo planirali u jesensku šuškavu šetnju, po šumi. Magla se nije dizala, šuma se nije vidjela. I javila se sumnja, ići tamo uopće ili ne. Ja nisam imala ništa protiv, nitko od nas srećom nema problema s disanjem, a treba doživjeti i šumu u magli i maglu u šumi.
Prijateljica šalje osunčane slike s obližnje nam gore, i predlaže, pa mogli bi na Kalnik
Ali krenulo je sa strane, ima li smisla uopće u šumu, ak ne vidiš prst pred nosom?
Prijateljica šalje osunčane slike s obližnje nam gore, i predlaže, pa mogli bi na Kalnik. Vuče to sunce. Ali šuma je tu pod nosom, a za Kalnik, iako je tu, u blizini, treba malo potegnuti s autom. I treba više vremena od planiranog.
Odlučujemo se za opciju b, idemo na Kalnik. Prvo smo trebali do benzinske, zatim, krećemo. Cijelim putem pred nama gusta magla, cesta na mnogo mjesta blatna, od vrijednih traktora koji su u poljima obavljali sezonske poslove. Krenemo se mi autima penjati, a od sunca još ni s. Nimalo obećavajuće. Prijateljica se našali i šalje
poruku, “kud mi, tud i magla”.
Stižemo gore, magla. Samo se na vrhu staroga grada, naziru tragovi sunca. Ali stari grad nije ni bila naša destinacija. Gužva, hrpa auta, kao nikada.
(Kaže prijateljica kasnije, gore je cijeli dan bilo lijepo, bez magle. Nadvila se samo na par minuta i, to baš kad smo mi gore dolazili. Baš zanimljivo!)
I šta sad?
Pa mogli smo ostati i dolje. Pa jel nam to baš trebalo?
Ali ipak, dolazi glasnik i govori, hej, hajdemo ovuda, tu se nazire sunce.
I krećemo mi u šetnju, na tu stranu. Već u startu, naznake sunca.
Idemo za njim. I vrlo, brzo. Tu je! Zrake se čudesno probijanju između već golih stabala. Uživamo u suncu! Radujemo se suncu!
Zahvaljujemo na suncu!
Ali za to doživjeti, treba se odvažiti. Treba iskoračiti
Zatim se nižu predivni pogledi, mi osunčani, a dolje sve prekriveno oblacima. Oduzima dah! Predivno je!
Ali za to doživjeti, treba se odvažiti. Treba iskoračiti.
Boravak u prirodi nas približava Stvoritelju. Primjećujemo i zahvaljujemo na tim Njegovim silnim predivnim djelima. Zahvaljujemo što smo uopće tjelesno u stanju pokrenuti sve te svoje mišiće i koračati.
Zahvaljujemo na gutljaju vode, kad ožednimo. Na malenom zalogaju koji se nađe u ruksaku, kad ogladnimo.
A kako reče jedan poznanik nedavno, postajemo “ljudi”. Čak krećemo pozdravljati jedni druge!
Proveli smo prekrasno popodne, i vraćamo se nazad. Odmah ulazimo u gustu maglu, još gušću od one koju smo bili ostavili za sobom. Ali, osnaženi, probijamo se kroz nju.
U srcu nosimo sunce! Prisjećamo se čuda u našim životima!
Zahvaljujemo na njima i vjerujemo u njih, i kad je magla.
Osluškujmo!
Ponekad zasigurno treba neko vrijeme i ostati u magli. Ali ponekad nas Bog želi i izvesti na sunce. Jer, sunce daje život!
Osluškujmo ga! Idimo za Njim!
Ozana Jurić; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.