Razno

ŠTO ŽIVOT ČINI SMISLENIM

Pomažemo li drugima samo zato što to trebamo činiti? Nije li i u nama duboko ukorijenjen osjećaj da svi trebamo „pomagati ljudima”? Jest, svi osjećamo tu obvezu. Ali zašto? I zašto većina ljudi ima isti taj intuitivan osjećaj da bi trebali činiti dobro i kloniti se zla?

Foto: Shutterstock


 

Jednom sam prilikom s prijateljem Daveom večerao u restoranu u Portlandu, na obali rijeke Maine. Pred sâm kraj večere došli smo do teme religije:

„Ne vjerujem da jedna religija može polagati isključivo pravo na istinu”, kazao je Dave. „No izgleda da si ti, Frank, pronašao svoje mjesto. Pronašao si nešto što je za tebe istinito i mislim da je to sjajno.”

„Dave, koja je tvoja istina? Što tvoj čini život smislenim?”

Praveći se da prihvaćam njegovu pretpostavku kako nešto što je nekome istinito, ne mora vrijediti za nekoga drugoga, upitao sam ga: „Dave, koja je tvoja istina? Što tvoj čini život smislenim?”

„Zarađivanje novca i pomaganje ljudima!” odvratio je. Dave je vrlo uspješan poslovni čovjek pa sam ga još malo „pritisnuo”.

Rekao sam mu: „Dave, poznajem izvršne direktore tvrtki koji su dosegli vrhunac poslovnog uspjeha. Planirali su i na koncu postigli velik uspjeh u svojem poslovnom životu, međutim u svom privatnom životu nisu ništa niti planirali niti postigli. Danas, kada su pred mirovinom, pitaju se što će sa sobom.

Je li „pomaganje ljudima” opća moralna obveza ili ona vrijedi samo za neke?

Dave se složio te je dodao: „Da… Znam da je većina izvršnih direktora prošla kroz mučne razvode, najčešće zato što su zanemarivali svoje obitelji trčeći za novcem. Ali ja nisam takav. Neću žrtvovati svoju obitelj za novac, a svojim poslom također želim pomoći ljudima.”

Pohvalio sam njegovu predanost obitelji i želju da pomaže ljudima, no ova pitanja i dalje stoje: Zašto bismo trebali biti vjerni svojim obiteljima? Tko kaže da bismo trebali „pomagati ljudima”? Je li „pomaganje ljudima” opća moralna obveza ili ona vrijedi samo za neke? S kojom svrhom treba pomagati? Financijski? Emotivno? Tjelesno? Duhovno?

Kazao sam Daveu: „Ako ne postoji objektivno mjerilo, tada život nije ništa drugo nego popularna igra zvana Monopoly. Možemo steći mnogo novca i mnogo imovine, ali kad igra završi, sve se to vraća u kutiju. Je li to svrha života?”

Zaustavimo se i razmislimo o tome na trenutak: zar nismo i mi nalik Daveu?

Daveu je postalo neugodno pa je promijenio temu. Njegov je osjećaj da treba „pomagati ljudima” ispravan, no on nije znao kako da ga opravda. Zašto on smatra da bi trebao „pomagati ljudima”? Odakle mu takva ideja? I zašto se ti i ja duboko u sebi slažemo s njim?

Zaustavimo se i razmislimo o tome na trenutak: zar nismo i mi nalik Daveu? Nije li i u nama duboko ukorijenjen osjećaj da svi trebamo „pomagati ljudima”? Jest, svi osjećamo tu obvezu. Ali zašto? I zašto većina ljudi ima isti taj intuitivan osjećaj da bi trebali činiti dobro i kloniti se zla?

 

Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.

Knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni – za samo 30 kuna (redovna cijena iznosi 120 kuna)!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh