Petra nam je ispričala kako je izgledao njezin drugi povratak s porodiljnoga dopusta na posao. Evo što se događa kad odustanemo od ‘svojih snaga’ i ‘snage svoje volje’ te sve prepustimo Bogu:
Duhovni boj započinje u umu
Nakon skoro godinu i pol ostajanja doma s djecom (tri mjeseca prije poroda otišla sam na komplikacije, godinu dana porodiljnog i dva mjeseca starog godišnjeg), došao je dan kada sam se trebala vratiti na posao. Često sam se tijekom porodiljnog znala prisjetiti svog prvog povratka na posao sa starijim sinom. Nije mi baš ostao u lijepom sjećanju. Vjerujem da je sve bilo puno više obuhvaćeno strahovima zbog toga što je prvo dijete. Iako je s drugim djetetom sve nekako opuštenije, nije mi bilo svejedno u trenucima kad sam pomišljala na adaptaciju na vrtić i povratak na posao. Da sam si dopustila da stalno razmišljam o potencijalnim izazovima s kojima ću se susresti, vjerojatno bih stalno bila u grču.
Međutim, unatoč negativnim mislima koje su se pojavljivale, uz Božju pomoć uspjela sam preusmjeriti misli. Na umu mi je bilo: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34) Također, u molitvi sam predavala Bogu svoje strahove i unaprijed zahvaljivala za uslišanje. Razmišljala sam kako On sve vodi i da ću jednostavno svaki dan na poslu predavati Bogu.
Uz Božju pomoć uspjela sam preusmjeriti misli. Na umu mi je bilo: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34)…
Duše Sveti, Ti pokrij ono što ja ne znam
Kad je došao trenutak mog povratka na posao, osjećala sam tremu jer nisam znala što me čeka. Ni u snu nisam pomišljala da će me vratiti na odjel na kojem sam bila još u studentskim danima – odjel koji mi je bio dosta stresan i neizvjestan (nakon prvog porodiljnog prebacili su me na odjel koji je bio dosta lakši i manje odgovoran). Drugim riječima, na ovom „stresnijem“ odjelu često su neizvjesne situacije i posao je dosta dinamičan s obzirom da se radi o projektima koji su uvijek različiti. Najveći je izazov što moja pozicija zahtijeva veliku odgovornost kod predavanja ponuda za projekt. Kako sam osoba koja voli imati stvari pod kontrolom, teško mi pada kada nemam neke definirane šprance koje mi daju osjećaj sigurnosti.
Posvjedočila mi je kako je počela raditi u novom poduzeću u potpuno novom okruženju, ali da je svaki dan predavala Duhu Svetom i da je Gospodin sve vodio
Prisjetila sam se sinovljeve kume koja mi je posvjedočila kako je počela raditi u novom poduzeću u potpuno novom okruženju, ali da je svaki dan predavala Duhu Svetom i da je Gospodin sve vodio. Zaista joj je cijeli taj proces polaska na posao bio jedno divno iskustvo. Odlučila sam i ja svaki dan predavati Duhu Svetom. Dobila sam zadatak da radim na novom projektu i bila sam glavna odgovorna. Kako sam se tek vratila s porodiljnog, mentorirali su me kolegica i kolega koji su bolje poznavali cijeli proces sastavljanja ponude za projekt. Moram priznati da mi je na prvu bilo teško prihvatiti činjenicu da sam glavna odgovorna, ali vjera u vodstvo Duha Svetoga ulijevala mi je nadu. U molitvi sam Gospodina često znala zamoliti da na neki način „pokrije“ ono što ja ne znam.
Zaista sam se trudila biti u sadašnjem trenutku ne razmišljajući o budućnosti i potencijalnim pogreškama koje bih mogla napraviti
Zaista sam se trudila biti u sadašnjem trenutku ne razmišljajući o budućnosti i potencijalnim pogreškama koje bih mogla napraviti. Uz takvo pouzdanje, nije bilo stresa, radosno sam obavljala ono što znam. Prihvatila sam činjenicu da je u redu pogriješiti i ne znati sve. Pitala sam druge ono što ne znam, a baš za nešto što bih previdjela, kolege bi me nekim divnim čudom upozorili pa bih to uzela u obzir ili ispravila. Vidjela sam Božji prst u svemu. I tako sam dan po dan uvidjela da je On onaj koji se brine i da se ne trebam bojati. S Njim sam uspjela obaviti svoj prvi projekt na kojem sam radila. Jednostavno, znala sam da je On uz mene i brine za svaki djelić moga života.
Ja sam dijete svemogućeg Oca koji me poznaje i ljubi
Stvarno je oslobađajuće znati da si dijete Božje koje samo treba slijediti svoga Oca. Vrlo jednostavno, samo mi ljudi to znamo zakomplicirati. Također, valja napomenuti da se uzdamo ne u bilo kakvog Oca, nego u Onoga koji je svemoguć (Lk 1,37), dobar (Mk 10,18), Onoga koji me ljubi kao što me nitko nikad neće ljubiti (Iv 3,16), Onoga koji se brine ne samo o meni nego o svim mojim ukućanima (Mt 6,31-32) i voli ih neizmjerno više nego ja (Iv 3,16), Onoga koji je spor na srdžbu i brzo prašta (Ps 103,8-10). Božja Riječ kaže: „On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva“ (Ps 147,4). Zamislimo koliko je zvijezda na nebu, a On svaku tu zvijezdu imenom naziva! Koliko će onda još više poznavati mene. To je Otac u kojeg se uzdam! Hvala Ti, Oče, na svemu!
Uzdamo se ne u bilo kakvog Oca, nego u Onoga koji je svemoguć (Lk 1,37), dobar (Mk 10,18), Onoga koji me ljubi kao što me nitko nikad neće ljubiti (Iv 3,16), Onoga koji se brine ne samo o meni nego o svim mojim ukućanima (Mt 6,31-32)…
Napisala Petra Bodulušić
Molitvu za današnji radni dan možete pronaći ovdje.
mv; Book.hr. Foto: Shutterstock
Petru možete zapratiti na Instagram profilu, ovdje.
Na profilu zajedno sa svojom kumom objavljuje zanimljive misli, razmatranja i vlastita svjedočanstva, dijele korisne spoznaje i ideje, a subotom održavaju školu molitve za žene na osnovu onoga što su naučile u Školi molitve.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), uključite se; u nastavku se nalazi kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine’.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati mjesečnu ‘timarinu’:
Želim donirati godišnju ‘timarinu’
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.