Foto: Shutterstock
Juda je činio sve što je mogao samo da se njegov žalostan život ne raspadne. To je uzrok naših neurotičnih napora, koji nas dovode do napetosti i do opuštanja koje psihologija naziva acting out – dakle završava u ovisnosti.
Kad su mi neki ljudi govorili u žaljenju: „Sve mi se raspalo!“, odgovarao sam im: „Ako se raspalo, onda je bilo lažno i dobro da se je raspalo prije nego kasnije, jer…
Kada u tebi vlada napetost ponosa, koji te opčinjava strahom za sebe, za prestiž, za dobrobit, za kontroliranje drugih i sebe, da bi u životu uspio kao najbolji, da bi stekao vlast, univerzalno priznanje i divljenje drugih, materijalni komfor, da bi si zajamčio užitke kojima nema mjere – upadaš u nemirnu napetost, koja te osljepljuje za ono što je najvažnije i dovodi te do opuštanja, olakšanja, koje lako postaje ovisnost. Što se više pokušavaš kontrolirati, da bi dobio priznanje i divljenje, tim ćeš više postati biće bez kontrole, gdje drugi samo tebe ne vide.
Tad je naime jedino rješenje razbijanje ljuske tog napuhavanja – ali takvu udobnost krize ne može si svatko dozvoliti, a tim više ne može si to svatko priuštiti i izaći iz nje ozdravljen. Kad su mi neki ljudi govorili u žaljenju: „Sve mi se raspalo!“, odgovarao sam im: „Ako se raspalo, onda je bilo lažno i dobro da se je raspalo prije nego kasnije, jer imaš još najzad vremena nešto pravo učiniti u životu.“ A što je najistinitije? Najistinitije i najljepše je posvećenje Isusu! Razmisli nije li, zahvaljujući tomu što ti se sve raspalo, tvoja duša dala opojan miomiris za Gospodina? Možda te je život bacio na koljena, možda se osjećaš kao pali čovjek – i upravo zahvaljujući tomu nard tvojeg srca dao je miris najmiliji Bogu?
Nudimo Bogu ono što je uspjelo i što nije, u svakoj situaciji činimo prigodu da se posvetimo Gospodinu. TO je jedino smislen život! (…)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
