P. Paul Maria Sigl
Pater Paul Maria Sigl u drugom dijelu razgovora za Book.hr govori, između ostaloga, o tome kako je sličica Majke Božje Amsterdamske dotaknula živote dviju stjuardesa koje je sreo u zrakoplovu, o relikviji Padra Pija koju nosi sa sobom, iskustvima koja je imao vršeći službu oslobođenja od zla…
Prvi dio razgovora možete pročitati ovdje.
Book.hr: Pater, zašto unatoč svemu što ste rekli o Mariji, mnogi je još uvijek ne mogu prihvatiti kao svoju Majku?
P. Paul Maria: To je dobro pitanje. Riječ je o nedostatku znanja. Zato Gospa želi da se proširi slika iz Amsterdama. Ta slika zapravo prikazuje Gospino majčinstvo nad svim ljudima i može uistinu dirnuti ljudska srca. Kraj molitve glasi: „Neka Majka svih naroda, Blažena Djevica Marija, bude našom zagovornicom.“ Tim riječima izražavamo pouzdanje u Marijin zagovor i zato ta molitva može dotaknuti ljudska srca. Prihvaćamo ju kao Majku. Molitva „Majci svih naroda“ prevedena je na više od 50 jezika! Imate priliku, kao novinari, širiti Marijinu sliku i uvidjeti kako je to lijepo iskustvo.
Jesam li ja to mogao učiniti vlastitim snagama? Nisam! (…) To je snaga Marijina zagovora. Ona je dotaknula njezinu savjest…
Ja to isto radim. Kako putujem, često sam i u zračnoj luci. Tamo bude puno ljudi; jednostavno im priđem i kažem: „Hoćete li mi dopustiti da vam darujem nešto lijepo? To je iz Amsterdama. Jedna sličica.“ I ljudi uzmu. Kažu: „Je li to za mene? Jako je lijepo.“ Jednom sam bio u zrakoplovu, nosio sam kolar, i prije nego što sam sjeo dao sam sličicu „Majke svih naroda“ jednoj stjuardesi. Sigurno je to lakše meni jer sam svećenik. Rekao sam joj: „To je za vas.“ Odgovorila mi je: „Hvala, oče!“ Zatim sam otišao u zrakoplov i sjeo. Prije negoli smo krenuli, ta mi je ista stjuardesa prišla i pitala me za svetu ispovijed. Rekao sam joj da slobodno sjedne, no morala je poslužiti ostale putnike i nakon toga je došla. Nakon nje došla je i njezina kolegica. Bile su jako sretne jer su se mogle ispovjediti. Jesam li ja to mogao učiniti vlastitim snagama? Nisam! Nisam mogao doći i pitati ju kada se zadnji put ispovjedila. Ali vidite, to je snaga Marijina zagovora. Ona je dotaknula njezinu savjest. Možda nije imala hrabrosti ispovjediti grijehe svome župniku i sada je naišla na svećenika kojeg vjerojatno više neće vidjeti. Oni koji su čuli za Majku svih naroda imaju pozitivne dojmove; pitaju i za našu web stranicu i uvijek ih uputim tamo, jer postoji prijevod na mnogim jezicima.
P. Paul Maria Sigl
Book.hr: Spomenuli ste da uvijek nosite sa sobom relikviju Padra Pija. Zašto baš njegovu i po čemu je ona za vas posebna? Postoje li neka svjedočanstva o izmoljenim milostima?
P. Paul Maria: Uvijek sa sobom nosim rukavicu Padra Pija. To je s njegove desne ruke i natopljena je njegovom krvlju. Molim za ljude s tom relikvijom. Gospodin je po zagovoru Padra Pija udijelio mnoge milosti kojima sam svjedočio.
Sjećam se jednog primjera iz Kazahstana. Bračni par nije mogao imati djecu. Kada im je to rekao liječnik, odlučili su otići i u Moskvu gdje im je isto bilo potvrđeno. Prihvatili su to i odlučili otići na molitvu u crkvu, gdje sam tih dana blagoslivljao ljude relikvijom. Taj čovjek čak ni nije bio vjernik, bio je komunist, inače izrazito simpatičan. Rekao je svojoj ženi: „Zašto bismo išli u crkvu kada su nam liječnici u Moskvi rekli da se ništa ne može učiniti? Misliš li stvarno da taj talijanski kapucin može nešto učiniti?“ Nakon što ga je uvjerila, pristao je doći. Imao sam priliku razgovarati s njima. On me pažljivo slušao, bio je zadivljen onime što je čuo. Ni po čemu nisam mogao zaključiti da nije vjernik. Da jesam, vjerojatno bih i nešto drukčije govorio, ali Bog sve vodi. Blagoslovio sam ih tom relikvijom i nakon mjesec dana, supruga je zatrudnjela. Rekao sam joj u šali da onda mora dati ime Pio – ako je dječak, ili Pia – ako je djevojčica. S obzirom da to u Kazahstanu ne zvuči baš dobro, ipak su dali neko drugo ime. Mjesec dana poslije poroda, i taj se je čovjek krstio – postao je katolik.
Zbog dubokih patnji koje je proživljavao, Bog je Padru Piju dao dar liječenja. Ako svetac živi potpuno u skrovitosti, ako ne čini čuda, on neće biti privlačan kao onaj koji to čini javno. Sveti Pio je jedan od najvećih čudotvoraca u povijesti Crkve, jer je bio poslušan Gospodinu, shvatio je i prihvatio i put trpljenja.
Bečki psiholog Ponelli ispričao je jedno iskustvo koje je imao. Došla mu je žena od 37 godina. Imala je problema s depresijom. Bila je u vezama s različitim muškarcima, imala je pobačaj…
Jedna od dirljivijih priča meni je osobno ona iz života jedne slijepe djevojke, koja nije imala zjenice. Za vrijeme pričesti kod Padra Pija djevojčica je progledala. Bila je slijepa od rođenja. Kad se je poslije vozila s roditeljima u vlaku, rekla je: „Pogledaj, tata! Vani na vodi je brod!“ Roditelji su bili iznenađeni, jer su znali da je njihova kći slijepa od rođenja. Odveli su ju oftalmologu koji je tvrdio da je nemoguće da vidi. To je bilo čudo jer nije imala zjenice. Zato Padra Pija toliko vole, Gabriela. Jedan od razloga je i njegov dar čitanja srca, pomoću kojega je mnogima pomogao da se dobro ispovjede i promijene život.
Padre Pio je veliki svetac. Pomaže uvijek. I svatko ga može zamoliti da bude njegovo duhovno dijete.
Book.hr: Padre Pio je bio svjestan i iskusio je koliko zlo može biti snažno, trpio je različita zlostavljanja… Jesmo li mi danas dovoljno svjesni toga?
P. Paul Maria: Ne, nismo svjesni koliko je Sotona snažan. Gospa je rekla u Međugorju da je snažan, no sigurno je da je u usporedbi s Bogom slab, nemoćan. On je samo stvorenje, tlačitelj, ali toliko je jak koliko mu dajemo kao ljudi snage svjesno griješeći. No, Sotona se boji. Imao sam iskustvo da se boji relikvija, a kamoli sakramenata. Ako imaš neku relikviju i priđeš bliže osobi koja je opsjednuta, on osjeća tu snagu. Boji se i kapljice svete vode. Trebamo biti svjesni njegove prisutnosti i koristiti ono što nam je Bog dao da bismo se zaštitili – prvenstveno sakramente.
Bog ima plan sreće za nas, a Sotona nas želi uništiti. Sotona gubi snagu kada govorim dobro. Gospa je u Amsterdamu rekla nevjerojatnu istinu – nesreće i rat proizlaze iz početnog moralnog propadanja. U ovoj molitvu (molitva „Majci svih naroda“, nap. ur.) molimo da se „Duh Sveti nastani u srcima svih naroda, kako bi bili sačuvani od propasti, nesreća i rata. Rat i nesreće proistječu iz propasti, odnosno propadanja. Kakvog? Prvo, propadanja vjere, a kada više nemate vjere onda dolazi do moralne degradacije. I tada Sotona dobiva moć u nečijem životu. Ipak, možemo ozdraviti na svetoj ispovjedi! Bečki psiholog Ponelli ispričao je jedno iskustvo koje je imao. Došla mu je žena od 37 godina. Imala je problema s depresijom. Bila je u vezama s različitim muškarcima, imala je pobačaj… Na početku nije spominjala pobačaj. No nakon četvrtog ili petog puta otkrila mu je to. On ju je pitao je li vjernica, jer ako je – može se ispovjediti. Kada priznamo grijeh, Sotona gubi snagu i utjecaj. Zato su sakramenti silno važni. Psiholog koji je ispričao svjedočanstvo, kasnije je rekao i da je ta ista žena otišla na ispovjedi, te se vratila kao 15 godina mlađa. Često nismo svjesni napada Zloga. Budemo umorni, agresivni, kritiziramo… Zašto? Jer nismo zadovoljni sobom. A zašto nismo? Jer nismo ispovjedili grijehe koji nas tište, i zato optužujemo druge. Ispovijed nas mijenja.
Razgovor s p. Paulom Marijom
Dok sam bio mlad svećenik, prijatelj me zamolio da blagoslovim njegov stan jer mu djeca ne mogu spavati. Došao sam kod njih; znate, on je planinar i bio je na Himalajama. Donio je neke ukrase (nalik budističkima) i stavio ih je u dnevni boravak…
Book.hr: Sve više ljudi danas u svijetu traži pomoć egzorcista. Ima li ih dovoljno ili bi ih, po Vašem mišljenju, trebalo biti više?
P. Paul Maria: Trebamo svakako više egzorcista, to je istina. Svaka bi biskupija trebala imati najmanje jednoga. Biskupi trebaju biti svjesni toga. Puno je onih koji traže pomoć. O tome je dostao govorio i pokojni egzorcist Gabriele Amorth u intervjuima, ali i pisao u knjigama. Najviše je govorio o svojim iskustvima sa Zlim i kako se zaštititi. Jednom je prilikom upravo on rekao da je svakoj biskupiji potreban egzorcist, jer mnoge obitelji ne trpe uvijek izravno, nije uvijek riječ o opsjednuću, ali Sotona ih može uznemiravati. Dovoljno je da vas uznemiri tako da ne možete spavati, jesti. Ako tjednima ne spavate, završit ćete u bolnici. Dok sam bio mlad svećenik, prijatelj me zamolio da blagoslovim njegov stan jer mu djeca ne mogu spavati. Došao sam kod njih; znate, on je planinar i bio je na Himalajama. Donio je neke suvenire (nalik budističkima) i stavio ih je u dnevni boravak. Pitao sam ga imaju li to i u sobama i rekao je da imaju. Kada je čuo da sve to treba baciti, prvo se pobunio jer su ti suveniri bili skupi. No, kada sam mu objasnio da se situacija neće promijeniti, da mu djeca neće moći spavati, dok to ne baci – učinio je to. Poslije je sve bilo u redu.
Krunica je snažno oružje u borbi protiv zla. Don Bosco je imao predivnu viziju o snazi krunice. Don Bosco je taj san usnuo uoči Velike Gospe 1862. godine. Ispričao ga je ovako:
Bio sam s dječacima u Castelnuovo d`Asti kod brata. Dok su se svi zabavljali, pristupi k meni Neznanac i pozove me nek pođem s njim. Dođosmo na livadu pokraj dvorišta. Tamo mi pokaza zmiju, dugu sedam, osam metara kako leži u travi. Prestraših se. Htjedoh pobjeći. – Ne, ne, kaže mi Neznanac. Dođi bliže i pogledaj! – Kako ću se približiti? odgovorih. Mogla bi me ugristi? – Ne boj se! Neće ti nauditi. Dođi sa mnom! – Nisam toliko lud i izlagati se tolikoj opasnosti. – Dobro, kaže Neznanac, kad nećeš, ostani tamo. Zatim se udalji, donese uže i reče: – Uzmi uže za jedan kraj i čvrsto ga drži. Ja ću ga primiti za drugi pa ćemo ga napeti iznad zmije. – A onda? – Onda ćemo je tući s njim po leđima. – Ma nemoj, čovječe! Samo ćemo je razdražiti. Skočit će na nas i na komadiće nas rastrgati. – Ne, ne, pusti me izvesti što sam nakanio! – Dobro, dobro! Ja se ne prihvaćam takvih vratolomija koje me mogu stajati života. Htio sam pobjeći, ali onaj bijaše ustrajan uvjeravajući me kako mi se neće ništa dogoditi i zmija mi neće nauditi. Molio me nek ostanem i poslušam ga. Zatim Neznanac ode na drugu stranu nemani, digne svoj kraj užeta i udari njime po zmiji. Zmija skoči hoteći izvući glavu i pregristi uže, no bijaše prekasno. Nije se mogla više ni maknuti. Tada mi Neznanac dovikne: – Drži čvrsto uže! Čvrsto drži i ne puštaj ga iz ruku! Otrča do obližnje kruške, sveže svoj kraj, a zatim dotrči k meni, uze konop i sveza ga za željeznu rešetku na prozoru kuće. Zmija se savijala, previjala, udarala mahnito glavom i repom po zemlji, komadići mesa letjeti su na sve strane. Nije prestala udarati dok nije uginula. Ostao je samo goli kostur. Kad se zmija smirila, Neznanac odveže uže, smota ga u klupko pa mi reče: – Pazi! Baci uže u kutiju, zatvori, i začas je ponovno otvori. Oko mene se okupljahu dječaci. Pogledasmo u kutiju. Čudesno! Uže je bilo složeno tako da smo pročitali riječi: Ave Maria! – Kako je to moguće, rekoh. Ti si bacio unutra smotano klupko, a sada je tako složeno. – Eto, reče on, zmija je sotona, a uže Ave Maria, ili točnije: krunica. To je skup Zdravo Marija pomoću kojih možemo svladati, pobijediti i uništiti sve sotonske sile.
Molimo Krunicu u našim obiteljima. Imamo, kao što sam već spomenuo, i svete sakramente. Sotona onda nema šanse.
Book.hr: Pater, hvala Vam na razgovoru. Želite li možda nešto dodati na kraju?
P. Paul Maria: Nema na čemu, vrlo rado. Samo bih vam zahvalio što pišete o „Majci svih naroda“.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
