Foto: Shutterstock

Poruka je dakle jasna: Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka, besplatnom ljubavlju koja spašava.

Današnje evanđelje donosi vrlo lijepu Isusovu molitvu, koji se obraća Ocu govoreći: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima” ( Mt 11,25). Ali o čemu Isus govori? I, tko su maleni, kojima se to otkriva? Zadržimo se na ovome: na stvarima zbog kojih Isus slavi Oca i na malenima koji ih znaju primiti.

Oni koji stvaraju boga na vlastitu sliku…

Ono zbog čega Isus slavi Oca. Malo prije toga Gospodin se prisjetio nekih svojih djela: “Slijepi progledaju […] gubavi se čiste, […] siromasima se naviješta Evanđelje” (Mt 11,5) i otkrio njegovo značenje, govoreći da su oni znakovi Božjeg djelovanja u svijetu. Poruka je dakle jasna: Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka, besplatnom ljubavlju koja spašava. Zato Isus slavi Oca, jer je njegova veličina u ljubavi i on nikada ne djeluje izvan ljubavi. Ali ovu veličinu u ljubavi ne razumiju oni koji si umišljaju da su veliki i stvaraju boga na vlastitu sliku: moćnog, nepopustljivog, osvetoljubivog.

Drugim riječima, ne može primiti Boga kao Oca onaj tko je pun sebe, ohol, zabrinuti samo za svoje interese, uvjereni da im nitko ne treba. S tim u vezi, Isus imenuje stanovnike triju bogatih gradova toga vremena, Korozaina, Betsaide i Kafarnauma, u kojima je izvršio brojna ozdravljenja, ali čiji su stanovnici ostali ravnodušni na njegovo propovijedanje. Za njih su čuda bila samo spektakularni događaji, korisni za stvaranje vijesti i širenje tračeva: nakon što je nestalo prolaznog interesa, ostavili su ih po strani, kako bi se pozabavili nekim drugim novostima tog trenutka. Nisu znali primiti velike Božje stvari.

Naš je život pun čudesa

Maleni ih, pak, znaju prihvatiti i Isus za njih slavi Oca: “Blagoslivljam te” – kaže – jer si malenima objavio Kraljevstvo nebesko. Slavi ga zbog jednostavnih, koji imaju srce slobodno od preuzetnosti i sebeljublja. Maleni su oni koji se poput djece osjećaju potrebnima i nedostatnima, otvoreni su Bogu i dopuštaju da ih zadive njegova djela. Znaju čitati njegove znakove, diviti se čudima njegove ljubavi!

Braćo i sestre, ako bolje razmislimo, naš je život pun čudesa: pun je gesta ljubavi, znakova Božje dobrote, ali kada se suočimo s njima, čak i naše srce može ostati ravnodušno i naviknuti se, radoznalo, ali nesposobno zadiviti se, biti “impresioniran”. Impresionirati: to je lijep glagol koji podsjeća na film fotografa. Evo ispravnog stava pred Božjim djelima: fotografirati u umu njegova djela, tako da se utisnu u srce, a zatim ih razvijati u životu, kroz brojne geste dobra, tako da “fotografija” Boga- ljubav postaje sve sjajnija u nama i sjaji kroz nas.

Dopuštam li da me kao dijete zadivi dobro koje tiho mijenja svijet?

A sada se zapitajmo: u bujici vijesti koja nas preplavljuje, znam li se, kako nam Isus danas pokazuje, zaustaviti na velikim stvarima koje Bog čini? Dopuštam li da me kao dijete zadivi dobro koje tiho mijenja svijet? I blagoslivljam li Oca svaki dan za njegova djela? Neka nam Marija, koja se radovala u Gospodinu, omogući da se divimo njegovoj ljubavi i da ga slavimo u jednostavnosti.

Tekst preveo: Josip Bartulić; Laudato; Book.hr