Foto: net
Oni koji se sjećaju humorističnih serija iz ranih 1990-ih sjetit će se i poznate rečenice Steve Urkela, izgovorene nazalnim glasom. Za one koji se toga ne sjećaju, Urkel je bio simpatičan mladić koji je često upadao u smiješne i nezgodne situacije, na koje je uvijek reagirao svojom čuvenom uzrečicom: „Zar sam ja to učinio?“ Često je komičnu situaciju izazvala Urkelova velika naivnost ili nepažanja, ili općenita nebriga na okolnosti i posljedice. Nekad je to bila obična nespretnost.
„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“ (1 Kor 10, 13)
U kršćanskom životu, koji se sastoji od napredovanja u vrlinama, nužno je stalno uzdizanje u visine savršenosti. Koliko god da je taj aspekt rasta u duhovnom životu važan, važno je ne zaboraviti na još neke stvari. Prvo, sve dobro što činimo, činimo po Božjoj milosti, a ne po svojim prirodnim sposobnostima. Drugo, ako posrnete, nemojte paničariti.
Ne smijemo nikada zaboraviti da nije Bog onaj koji nas navodi na posrnuće. Sveti Pavao piše: „Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“ (1 Kor 10, 13) Ipak, ponekad dopušta da padnemo da bismo uvidjeli da nismo dovoljno jaki da sami izdržimo kušnju. Kad smo duhovno oholi, počinjemo smatrati svoj rast u milosti i kreposti znakom vlastite duhovne snage. Međutim jedina snaga koju posjedujemo jest naša slabost (vidi 2 Kor 12, 9) te bi ono čime se hvalimo trebao biti jedino križa našeg Spasitelja, koji je svojim padom otkupio i podigao svijet.
Kada ozbiljan kršćanin padne, može si reći: „Zar sam to ja učinio?“ Mislio je da je snažan, mislio je da napreduje. A onda odjednom tras! Takav pad vodi u preispitivanje, čak i sumnju u sebe. „Možda je sve to bila varka. Koga ja zavaravam? Bolje da se vratim starim navikama.“
Kada ozbiljan kršćanin padne, može si reći: „Zar sam to ja učinio?“ Mislio je da je snažan, mislio je da napreduje. A onda odjednom tras! Dogodi se težak pad. To može biti posebno teško za obraćenike, koji imaju naviku grijeha. Stanje bez grijeha može dugo potrajati, čak i nekoliko godina, ali onda se đavao vrati i sunovrati samouvjerena kršćanina. Takav pad vodi u preispitivanje, čak i sumnju u sebe. „Možda je sve to bila varka. Koga ja zavaravam? Bolje da se vratim starim navikama.“ Onaj pak tko nije naviknut na grijeh, može pomisliti: „Zar sam ja takva osoba? Kako me je sram! Nitko ne zna kako sam prljav.“
U takvim situacijama pomažu nam primjeri apostola Jude i Petra. Nakon što su obojica izdala Isusa u noći njegove muke, vjerojatno su si postavila pitanje nalik Urkelovu: „Zar sam ja, Isusov sljedbenik, upravo to učinio, to što mrzim?“ Kao što znamo, Judin odgovor na Urkelovo pitanje bilo je njegovo identificiranje s grijehom. Da ga zadrži za sebe. I uhvatila ga je panika. Petrov odgovor bio je približavanje Crkvi, traženje Isusa i trčanje u njegov zagrljaj, da ga on ozdravi, te neprestano ispovijedanje ljubavi prema njemu.
Kako dakle da kršćanin izbjegne duhovnu oholost? Pokušat ćemo dati nekoliko savjeta.
Budi svjestan okruženja
Mudar dominikanski svećenik jednom je rekao: „Misliš da si jak? Nisi jak. Nemoj misliti da te je napredovanje u kreposti učinilo nepobjedivim. Ako si u prošlosti bio proždrljiv, moraš se uvijek čuvati od te napasti i držati se podalje od iskušenja.“
Misli unaprijed
Budi svjestan posljedica onoga što činiš. Kad je Urkel prvi put sjeo za volan, izgubio je nadzor. Kad mu je njegov susjed Carl Winslow na suvozačevu sjedalu govorio da se smiri, Urkel mu je odgovorio: „Za volanom sam vlastitog auta! Ne mogu se smiriti, previše sam uzbuđen! Zakuhao sam!“
Nemojte i vi pretjerati do zakuhanja! Ponizno je prihvatiti vlastite granice i neobično važno. Za neke je šport rijetka prigoda da se ispušu i ispuste agresiju, za koju bi bolje bilo da su je pustili sa strane. Za druge je popodnevna kava s prijateljima nevjerojatna kušnja da počnu ogovarati. Nije lako izbjeći takve situacije, ali svatko treba poznavati sebe.
Ništa ne može zamijeniti pravog prijatelja, koji će vam pomoći da spoznate svoja ograničenja, dati vam dobar savjet kad je potrebno i biti s vama dok padnete. Još je važnije od dobrih prijatelja prihvatiti Božji poziv na prijateljstvo
Nitko nije dorastao svakoj situaciji. I to je normalno. Treba znati svoje granice. Često su naše loše navike one koje nas vode na krivi put. Vrlo je jednostavno: što je manje loših navika, to je manje grijeha.
Imajte prijatelja
Ništa ne može zamijeniti pravog prijatelja, koji će vam pomoći da spoznate svoja ograničenja, dati vam dobar savjet kad je potrebno i biti s vama dok padnete. „Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago.“ (Sir 6,14)
Još je važnije od dobrih prijatelja koji su nam suputnici prihvatiti Božji poziv na prijateljstvo. Bog nas nužno ne treba, ali nam nije dalek. Samo ga zamolite da bude s vama u dobrim i lošim vremenima.
Ako padnete, nemojte se sakriti poput Adama, Eve i Jude. … Malo je gorka okusa u redu i dobro je žalostiti se zbog grijeha. No Bog želi da budemo zauvijek sretni s njim, a to zauvijek počinje sada
Ustanite nakon pada
Ako padnete, nemojte se sakriti poput Adama, Eve i Jude. Budite poput Petra i odazovite se na Isusov poziv za pomirbom i prijateljstvom. Ne dopustite da opravdan sram i žaljenje koji prate grijeh postanu veći nego što trebaju biti. Malo je gorka okusa u redu i dobro je žalostiti se zbog grijeha. No Bog želi da budemo zauvijek sretni s njim, a to zauvijek počinje sada. Zahvaljujte mu svakodnevno na daru sakramenta pomirenja, po kojem smo izliječeni i znamo da smo izliječeni.
Što drugo reći na kraju negoli: „Da, učinio sam to. I žao mi je. Ali neka me Bog svejedno primi k sebi.“
(Pljesak.)
Izvor: Word on Fire Catholic Ministries
Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)
